- Otac ju je povremeno vodio kod svoje bogate porodice, dok se kasnije vraćala u bedu sa majkom.
- Majka je odbila da dozvoli usvajanje Zorice od strane očeve porodice i ponovo se udala, verovatno iz inata.
Iako danas uživa u lagodnom životu bez materijalnih briga, pevačica Zorica Brunclik prošla je kroz izuzetno teško i siromašno detinjstvo. Prekid porodične idile nastupio je ranim razvodom njenih roditelja, koji je prerastao u dugotrajno međusobno sukobljavanje. Najveći teret tog razdora podnela su deca, koja su, uprkos tome što je otac bio bogat, sa majkom živela u potpunoj bedi.
Odrastanja u oskudici i porodičnih prilika pevačica se prisetila rečima:
„Mama Zlatija je sama brinula o meni i trojici braće. Živeli smo u najvećoj bedi jer je majka imala jadnu platu. Ne postoji ništa čega bih volela da se setim iz tog perioda, što ne znači da ga se stidim. Bila sam najstarija i jedino žensko u porodici. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom ali i bogatstvom“.
Zbog stalnih roditeljskih nesuglasica, Zorica je kao devojčica prolazila kroz nagle prelaze između luksuza i nemaštine, o čemu je svojevremeno otvoreno govorila:
„Otac me je odvodio i ostavljao po nekoliko meseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živela kao bubreg u loju, nosila najbolju odeću, jela najfiniju hranu… Posle određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzela, jer me vraćala u siromaštvo“.
Tek sa godinama uspela je da sagleda pravu prirodu očevih postupaka i težinu majčine svakodnevne borbe:
„Nije mi bilo jasno zašto sam joj baš ja bila potrebna, kada je imala još dece. Tek kasnije sam shvatila da je moj otac, tako što me je dovodio kod sebe, želeo samo mami da napakosti. Svojim očima sam mogla da se uverim koliko je težak posao radila u ciglani, jer sam joj nosila doručak koji se sastojao samo od hleba i flaše vode“.
U jednom trenutku očeva porodica želela je i da je usvoji, ali je majka to odlučno sprečila:
„Pošto u očevoj familiji dugo nije bilo dece, njegovi roditelji, koji su bili veoma mladi i insistirali na tome da ih ne zovem baba i deda, želeli su da me usvoje, ali me mama nije dala. Kasnije se majka udala po drugi put, kako mi se čini, samo da bi mom ocu stavila do znanja da ne može da dolazi kad god poželi“.
O razmerama nemaštine u kojoj su deca odrastala najbolje govori detalj o podeli osnovnih namirnica:
„Mi smo zaista kao porodica bili siromašni, neko ko je delio jedno jaje na četiri dela sa još tri brata. A onda dođete u situaciju da možete da pojedete koliko hoćete jaja i svi oko vas“.
Uprkos velikom uspehu koji je kasnije postigla, Zorica ističe da prošlost nikada ne zaboravlja:
„Često mi kažu deca: „Što to stalno ponavljaš?“. Ja kažem: „Ne ponavljam ja to zbog vas, već zbog sebe“. Samo da nikada ne zaboravim odakle sam došla, a šta sam postigla“.




Dodaj komentar