Nakon silnih hvalospjeva jedva smo čekali pogledati kontroverzni dokumentarac o propaloj američkoj poduzetnici Elizabeth Holmes. Priliku smo dobili na pretpremijeri u zagrebačkom Kaptol Boutique kinu početkom studenog. Ostvarenje Nathana Fieldera i Lancea Oppenheima oborilo je rekorde na kinoblagajnama. Snimljeno za sedam milijuna dolara, zaradilo je čak 80 milijuna. Premda traje 174 minute, neki gledatelji kažu da bi ga mogli gledati i dulje, a brojni kritičari već ga nazivaju filmom godine i remek-djelom obmane. Oduševljenje je opravdano. “You Can See Everything” ili “Možeš vidjeti sve” još je šokantniji i zamršeniji nego što se najavljivalo.
Film prati 34 dana u životu Elizabeth Holmes prije nego što je u svibnju 2023. otišla na služenje zatvorske kazne od 11 godina zbog prevare investitora. Holmes je 2003. osnovala tvrtku Theranos. Obećavala je jeftiniju dijagnostiku iz svega nekoliko kapi krvi. Tvrtka je dosegla procijenjenu vrijednost od devet milijardi dolara, premda njezini uređaji nisu mogli obaviti obećane pretrage. Dio analiza Theranos je potajno radio na standardnoj laboratorijskoj opremi, a tvrtka se raspala nakon novinarskih otkrića i istraga. Ona i njezin samodopadni partner Billy Evans pozvali su redatelje Nathana Fieldera i Lancea Oppenheima u unajmljeni dom u Kaliforniji. Cilj im je bio prikazati njezinu svakodnevicu s dvoje male djece i dokazati da ona nije negativka kakvom je mediji godinama prikazuju.
Ponudili su filmskoj ekipi otvoren pristup svom životu i intimi. Par je tvrdio da želi da svijet napokon upozna pravu istinu, no gledatelji ubrzo shvaćaju da su uvučeni u kompleksnu mrežu poluistina i pomno osmišljenih izvedbi pred kamerama.
Glavni akteri ovoga kompleksnog djela su sama Holmes, Evans, redatelj Fielder, ali i slavna glumica Amanda Seyfried. Ona je ranije tumačila Holmes u popularnoj seriji “The Dropout”, a sad je angažirana u drugoj polovici filma kako bi pomogla dešifrirati njezinu psihologiju. Sve to stvara neviđenu atmosferu u kojoj gledatelj gubi granicu između istine i vrhunskog performansa. Scena u kojoj prava Elizabeth Holmes gleda Amandu Seyfried kako glumi nju u seriji, dok stvarna Amanda Seyfried s redateljem Fielderom promatra Holmesinu reakciju opisana je kao jedan od najbriljantnijih metatrenutaka u povijesti kinematografije. Seyfried time funkcionira kao svojevrsni glas razuma za publiku i naglas izgovara sve sumnje s kojima se gledatelji bore.
Holmes pred kamerama neprestano tvrdi da nikad nije imala namjeru prevariti ulagače tvrtke Theranos. Inzistira na tome da su njezine riječi bile samo semantički pogrešno protumačene. Fielder je pritom suočava s brojnim škakljivim pitanjima, ali njezina neprobojna fasada i staklast plavi pogled ostavljaju publiku u nevjerici. Fielder čak u jednom trenutku pušta Holmes poznati humoristični skeč “Tko je na prvoj bazi?” (Who’s on First?) komičarskog dvojca Abbott i Costello te pokušava dokazati da ona možda zaista drukčije procesuira jezik i informacije. Holmes ne uspijeva shvatiti šalu, što rezultira jednom od najneugodnijih situacija u filmu.
​- Sve što znam je moja istina – izjavila je kroz suze u jednoj od emotivnijih scena. Ono što film izdvaja od svih dosadašnjih dokumentaraca je nevjerojatno visoka ocjena koju je dobio od publike i struke. Film bilježi nestvarnih 98 posto pozitivnih ocjena na Rotten Tomatoesu, a na platformi IMDb trenutačno ima ocjenu 9,1.
Glavni akteri prikazani su kroz prizmu narcizma i nevjerojatne manipulacije. Dok Holmes igra ulogu neshvaćene vizionarke i ranjive majke dvoje male djece, njezin partner Billy Evans preuzima ulogu glavnoga kontrolora njezina imidža.
Njegovo ponašanje tijekom filma postaje sve problematičnije, a publika ostaje šokirana kad na kraju preuzima pravnu kontrolu nad njezinim životom. Film sadrži vremenski skok od dvije godine, tijekom kojeg Evans postaje sve paranoičniji, stvara bizaran model umjetne inteligencije s likom partnerice, zabranjuje Fielderu i Seyfried pristup Elizabethinoj obitelji te pokazuje zlonamjerne tendencije. Gledatelji se neprestano pitaju kome u ovom filmu vjerovati. Dinamika između nesigurnog Fieldera i dvoje vještih manipulatora stvara napetost kakva se rijetko viđa na filmskom platnu.
Mnogi gledatelji komentiraju kako ih je redateljev pristup razoružao, ali i natjerao na detaljno preispitivanje svega što su upravo vidjeli, pa se kinodvoranom često ore uzdasi šoka, ali i naleti smijeha. Neki idu toliko daleko da tvrde kako je Evans zapravo puno gori manipulator od Holmes jer koristi njezinu ranjivost za vlastitu financijsku korist i medijsku kontrolu pod krinkom brižnog supruga. Fielder i Oppenheim uspješno izbjegavaju prepričavanje mnogima poznatoga sudskog slučaja Theranos u kojem su prevareni ulagači za nevjerojatnih 700 milijuna dolara. Umjesto toga, oni publici nude duboku analizu psihologije laži i moći izvedbe pred upaljenim kamerama, snimljenu u neobičnom formatu 4:3 koji stvara osjećaj klaustrofobije. Čak i uz trajanje od 174 minute, publika je opčinjena, a jeziva i melankolična glazbena podloga dodatno ističe napetost.
Ipak, ima i manjkavih strana ovog iznimno ambicioznog projekta. Mnogi mu zamjeraju što zanemaruje stvarne žrtve prevare kompanije Theranos. Umjesto fokusiranja na ljude koji su stradali, radnja se bavi gotovo isključivo unutarnjim svijetom dvoje bogatih manipulatora. Fielder se optužuje da je i sam postao žrtvom manipulacije, posebno u scenama gdje se čini da razvija dublju emocionalnu povezanost s Holmes, poput zajedničkog plivanja u oceanu nedugo prije njezina odlaska u zatvor. Ta neočekivana prisnost tjera publiku na pitanje je li redatelj uspio zadržati potrebnu profesionalnu distancu.
Jedno je sigurno: Fielder je učvrstio reputaciju majstora djela koja brišu granice među žanrovima… Svi se slažu da je pred nama moćno ostvarenje o kojem će se raspravljati još dugo i koje zauvijek mijenja način na koji percipiramo dokumentarni film. Inače, naslov filma potječe od obećanja koje Holmes daje Fielderu na početku pothvata. Toliko ozbiljno misli kad obećava transparentnost da mu nekoliko minuta poslije pošalje poruku s istim riječima: “Možeš vidjeti sve”. “You Can See Everything” dovodi ironiju tog obećanja do kraja. A vi vjerojatno nećete imati pojma što ste upravo vidjeli. Znat ćete samo da je bez imalo srama briljantno.




Dodaj komentar