Alarmantno upozorenje UN-a: Svijet ide prema zagrijavanju od 2,8 stepeni, a posljedice bi mogle biti katastrofalne

Oglasi – Advertisemenet

Globalno zagrijavanje moglo bi do kraja ovog stoljeća dostići znatno više nivoe nego što se ranije očekivalo, upozorava novi izvještaj Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. Prema najnovijim procjenama, čak ni najpovoljniji scenarij ne garantuje da će svijet ostati unutar željenih temperaturnih granica, dok bi nastavak provođenja sadašnjih klimatskih politika mogao dovesti do porasta prosječne temperature od čak 2,8 stepeni Celzija do 2100. godine.

Oglasi – Advertisement

Iako se posljednjih godina bilježi ubrzan razvoj obnovljivih izvora energije i uvođenje mjera za smanjenje emisija štetnih gasova, napredak još nije dovoljan da bi se izbjegle sve ozbiljnije posljedice klimatskih promjena. Upozorenje UN-a pokazuje da između onoga što države trenutno obećavaju i onoga što je potrebno da se zagrijavanje ograniči i dalje postoji velika razlika.

Stručnjaci upozoravaju da će naredne godine biti posebno važne. Odluke koje se donesu u ovom periodu mogle bi značajno utjecati na intenzitet klimatskih promjena, učestalost ekstremnih vremenskih prilika i mogućnost da se buduće generacije zaštite od najtežih posljedica globalnog zagrijavanja.

Trenutne mjere nisu dovoljne: Emisije bi morale padati mnogo brže

Prema izvještaju Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, za ostvarenje najpovoljnijeg klimatskog scenarija potrebno je provesti hitna i značajna smanjenja emisija stakleničkih gasova. To podrazumijeva mnogo odlučnije djelovanje država, ubrzavanje energetske tranzicije i smanjenje zavisnosti od fosilnih goriva.

Procjene navedene u izvještaju pokazuju da bi globalne emisije stakleničkih gasova do 2030. godine trebalo smanjiti za 18 posto u odnosu na nivo iz 2025. godine. Do 2035. smanjenje bi trebalo iznositi 45 posto, dok bi do 2040. emisije morale biti niže za čak 69 posto.

Međutim, planovi koje su države trenutno predstavile predviđaju znatno skromniji napredak. Prema tim planovima, emisije bi do 2030. godine bile smanjene za svega pet do osam posto, a do 2035. za približno 11 do 15 posto.

Ovaj jaz između potrebnog i planiranog smanjenja emisija jedan je od glavnih razloga zbog kojih se svijet i dalje udaljava od ciljeva postavljenih međunarodnim klimatskim sporazumima.

Problem nije samo u tome što države ne smanjuju emisije dovoljno brzo. Važno je i koliko se brzo postojeći planovi pretvaraju u konkretne mjere. Najave i obećanja sami po sebi ne mogu promijeniti putanju globalnog zagrijavanja ako ih ne prate stvarna smanjenja zagađenja.

Svijet bi do kraja stoljeća mogao biti topliji za 2,8 stepeni

Prema procjenama iz izvještaja, nastavak provođenja sadašnjih klimatskih politika mogao bi dovesti do porasta prosječne globalne temperature od oko 2,8 stepeni Celzija do 2100. godine.

Čak i kada bi države u potpunosti ispunile svoja postojeća klimatska obećanja, očekivani porast temperature iznosio bi približno 2,6 stepeni. Obje procjene više su nego u prethodnom izvještaju, što ukazuje na to da je put prema ograničavanju globalnog zagrijavanja i dalje veoma zahtjevan.

U izvještaju se navode različiti faktori koji utječu na promjene procjena, uključujući povlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz Pariškog sporazuma i izmijenjene procjene historijskih emisija.

Porast prosječne temperature od nekoliko stepeni ne znači da će se svaka regija zagrijavati jednako. Neka područja mogu bilježiti znatno veće promjene, dok se posljedice razlikuju u zavisnosti od geografskog položaja, godišnjeg doba i lokalnih klimatskih uslova.

Ipak, globalni prosjek važan je pokazatelj ukupnog smjera u kojem se planeta kreće. Što je zagrijavanje veće, to su veći rizici od niza međusobno povezanih problema, uključujući intenzivnije toplotne valove, promjene u režimu padavina, suše, poplave i pritisak na poljoprivredu i vodne resurse.

Poplave, požari i toplotni valovi među ozbiljnim rizicima

Klimatske promjene već utiču na život u brojnim dijelovima svijeta, a daljnji porast temperature može povećati rizike za stanovništvo, infrastrukturu i prirodne ekosisteme.

Dugotrajni toplotni valovi mogu ugroziti zdravlje ljudi, posebno starijih osoba, djece i osoba koje rade na otvorenom. Visoke temperature istovremeno povećavaju potrebu za hlađenjem prostora, opterećuju elektroenergetske sisteme i mogu pogoršati uslove za rad i svakodnevni život.

U područjima izloženim sušama, nedostatak padavina i visoke temperature mogu otežati proizvodnju hrane, smanjiti dostupnost vode i povećati opasnost od šumskih požara. S druge strane, intenzivne padavine mogu izazvati poplave, klizišta i veliku materijalnu štetu.

Posljedice se ne zaustavljaju na prirodi. Ekstremni vremenski događaji mogu ugroziti domove, puteve, poljoprivredne površine i privredu, a oporavak nakon velikih nepogoda često zahtijeva značajna finansijska sredstva.

Za zemlje poput Bosne i Hercegovine, klimatski rizici posebno su važni zbog izloženosti poplavama, sušnim periodima, toplotnim valovima i klizištima. Iako se posljedice ne mogu predvidjeti jednako za svako područje, prilagođavanje infrastrukture, odgovorno upravljanje vodama i pravovremeno upozoravanje stanovništva postaju sve značajniji.

To ne znači da će svaka naredna godina nužno biti toplija od prethodne ili da će se svaka nepogoda moći pripisati isključivo klimatskim promjenama. Međutim, dugoročno zagrijavanje mijenja uslove u kojima nastaju mnogi ekstremni vremenski događaji i može povećati vjerovatnoću ili intenzitet pojedinih vrsta nepogoda.

Guterres poručuje da prekoračenje cilja ne znači predaju

Dok se države pripremaju za naredni krug međunarodnih klimatskih pregovora, COP31, koji će se održati u Turskoj, generalni sekretar Ujedinjenih naroda António Guterres pozvao je na nastavak napora za ograničavanje emisija koje doprinose globalnom zagrijavanju.

Guterres je poručio da eventualno prekoračenje temperaturnog praga ne smije biti razlog za odustajanje od borbe protiv klimatskih promjena. Prema njegovim riječima, i dalje je važno učiniti sve što je moguće kako bi prekoračenje bilo što manje i trajalo što kraće, uz mogućnost da se temperature do kraja stoljeća ponovo spuste na ciljane nivoe.

Takva poruka posebno je važna zato što klimatski sistem reaguje na ukupnu količinu gasova staklene bašte koja se akumulira u atmosferi. Svako dodatno smanjenje emisija može pomoći da se ograniči buduće zagrijavanje, čak i ako se najambiciozniji cilj više ne može ostvariti bez privremenog prekoračenja.

Međunarodni pregovori zato nisu važni samo zbog novih obećanja, nego i zbog dogovora o konkretnim koracima, finansiranju klimatskih mjera i podršci državama koje imaju manje mogućnosti da se same nose s posljedicama promjena.

Može li se svijet vratiti na granicu od 1,5 stepeni?

Pariškim sporazumom iz 2015. godine države su se obavezale da će nastojati zadržati porast prosječne globalne temperature znatno ispod dva stepena Celzija u odnosu na predindustrijski period, uz napore da se zagrijavanje ograniči na 1,5 stepeni.

Taj cilj smatra se posebno važnim jer svaki dodatni dio zagrijavanja povećava rizike za ljude i prirodu. Ipak, prema novim procjenama, njegovo ostvarivanje postaje sve teže, posebno ako se emisije ne počnu smanjivati mnogo brže.

Program Ujedinjenih naroda za okoliš u izvještaju razmatra i scenarij u kojem bi prekoračenje granice od 1,5 stepeni bilo što manje. U takvom scenariju postoji približno 50 posto vjerovatnoće da bi se prosječna globalna temperatura do 2100. godine mogla vratiti na 1,5 stepeni ili niže.

To, međutim, nije garancija da će se takav ishod ostvariti. Povratak na željeni nivo zavisio bi od veoma velikih smanjenja emisija, ali i od uklanjanja ugljikovog dioksida iz atmosfere u velikim razmjerima.

Uklanjanje ugljikovog dioksida može uključivati prirodna rješenja, poput obnove šuma i očuvanja ekosistema koji skladište ugljik, kao i tehnološke metode kojima se CO₂ izdvaja iz zraka i trajno pohranjuje. Međutim, ove metode imaju ograničenja, a njihova buduća primjena u potrebnom obimu i dalje je neizvjesna.

Zbog toga se uklanjanje ugljikovog dioksida ne smatra jednostavnom zamjenom za smanjenje emisija. Ako se velike količine stakleničkih gasova nastave ispuštati u atmosferu, kasnije uklanjanje CO₂ moglo bi biti mnogo teže, skuplje i tehnički zahtjevnije nego pravovremeno smanjenje zagađenja.

Novi klimatski planovi zasad ne mijenjaju značajno prognoze

Jedan od zabrinjavajućih zaključaka izvještaja jeste da klimatski planovi predstavljeni od prethodne godine gotovo da nisu promijenili projekcije budućeg zagrijavanja.

To pokazuje da dosadašnje mjere nisu dovoljne da bi se globalni trend značajno preokrenuo. Za promjenu putanje potrebno je da države postave ambicioznije ciljeve, ali i da osiguraju njihovu provedbu kroz energetiku, industriju, saobraćaj, poljoprivredu i druge sektore koji doprinose emisijama.

Obnovljivi izvori energije, poput solarne i energije vjetra, imaju važnu ulogu u smanjenju zavisnosti od fosilnih goriva. Međutim, za ozbiljniji napredak potrebni su i bolja energetska efikasnost, modernizacija elektroenergetskih mreža, smanjenje rasipanja energije i ulaganja u tehnologije s manjim emisijama.

Istovremeno, države moraju ulagati u prilagođavanje posljedicama koje se više ne mogu u potpunosti izbjeći. To uključuje zaštitu od poplava, racionalno upravljanje vodama, prilagođavanje poljoprivrede promjenjivim uslovima i izgradnju otpornije infrastrukture.

Vrijeme za djelovanje još postoji, ali odgađanje povećava rizike

Novo upozorenje UN-a ne znači da je budućnost već unaprijed određena. Projekcije globalnog zagrijavanja zavise od odluka koje će države, kompanije i društva donositi u narednim godinama.

Što emisije budu brže i snažnije smanjivane, veće su mogućnosti da se ograniči dodatno zagrijavanje i ublaže najteže posljedice klimatskih promjena. S druge strane, nastavak sporog provođenja mjera povećava vjerovatnoću da će buduće generacije živjeti u svijetu s izraženijim klimatskim rizicima.

Poruka izvještaja zato je jasna: postojeće klimatske politike nisu dovoljne, a razlika između obećanog i stvarno potrebnog smanjenja emisija ostaje velika. Iako cilj od 1,5 stepeni postaje sve teže ostvariv, svaki korak koji smanjuje emisije i priprema društva za klimatske promjene i dalje je važan.

Budućnost globalne klime neće zavisiti samo od onoga što je do sada urađeno, nego i od brzine kojom će se sadašnje najave pretvoriti u konkretne rezultate. Upravo će taj jaz između obećanja i djelovanja biti jedan od ključnih izazova u godinama koje dolaze.

Na Balkanu se uvijek nešto dešava – od političkih preokreta do svakodnevnih priča koje odjeknu cijelim regionom. Ako vas zanimaju aktuelna dešavanja, život običnih ljudi iz zemlje tako i iz susjedstva, ne propustite ostale članke iz naše kategorije Vijesti. Svaki dan donosimo priče koje se tiču baš nas!