Bend City of the Sun vraća se u Zagreb: ‘Jedva čekamo ponovno osjetiti energiju vaše publike’

Od njujorških ulica do rasprodanih koncerata diljem svijeta, City of the Sun izgradio je karijeru bez klasičnog recepta za uspjeh. Njihova instrumentalna glazba ne govori publici što bi trebala osjećati, a upravo je u tome njezina snaga. Uoči povratka u Zagreb razgovarali smo sa Zachom Parom, suosnivačem i perkusionistom benda, o počecima na ulicama New Yorka, životu na turneji, Hrvatskoj i ritualu bez kojeg danas gotovo ne izlaze na pozornicu.

Prije velikih pozornica, međunarodnih turneja i publike koja njihove skladbe zna od prvih taktova, postojale su ulice New Yorka. City of the Sun ondje je svirao pred prolaznicima koji nisu kupili ulaznicu, nisu planirali poslušati koncert i, vrlo često, nisu ni znali tko stoji pred njima.

Za Zacha Paru to je u početku bilo prilično zastrašujuće iskustvo. Imao je samo 21 godinu, tek se doselio u New York, a dotad je uglavnom nastupao na večerima otvorenog mikrofona.

– Sviranje ljudima na ulici u početku je bilo jako stresno. Ali nakon nekoliko mjeseci toliko sam se naviknuo da sam poslije shvatio kako zapravo više gotovo nikad nisam nervozan prije izlaska na pozornicu. Jedino ako su moji prijatelji u publici, tada ponekad razmišljam o tome da ne želim nešto zeznuti – prisjetio se Para u razgovoru za 24sata.

Upravo je ulica bila njihova svojevrsna škola. Ondje nema sigurnosti publike koja je došla upravo zbog vas. Pozornost morate osvojiti sami, a prolaznik u svakom trenutku može jednostavno nastaviti svojim putem. Godinama poslije City of the Sun svira pred tisućama ljudi, ali iskustvo neposrednog povezivanja s publikom ostalo je važan dio njihova identiteta.

Život benda danas podrazumijeva mnogo zajedničkih kilometara, proba, koncerata, hotela i putovanja. No to ne znači da su članovi benda zajedno baš svake minute.

– Družimo se nakon koncerata, a neki od nas nađu se tu i tamo i između nastupa. Ipak, uglavnom nakon koncerta svatko radi svoje sve dok se ponovno ne okupimo na probi – kaže Zach.

Turneje na društvenim mrežama lako izgledaju kao neprekidan niz novih gradova, koncerata i uzbudljivih iskustava. Stvarnost je, naravno, nešto manje romantična. Kad ga pitamo koji dio života na turneji publika gotovo nikada ne vidi na Instagramu, Para ne mora dugo razmišljati.

– Najmanje glamurozni dio definitivno su iscrpljujuće, duge vožnje između gradova. Sve to zaista zahtijeva puno truda i energije.

Posebnost City of the Suna jest i činjenica da njihove pjesme ne trebaju tekst kako bi ispričale priču. Nema stihova koji slušatelju objašnjavaju o čemu pjesma govori ili kakvu bi emociju trebala izazvati. Zbog toga ista skladba za različite ljude može značiti nešto potpuno drukčije.

Tijekom godina članovi benda čuli su brojne priče obožavatelja o tome kako su njihove pjesme utjecale na njih, pratile ih kroz određena životna razdoblja ili u njima izazvale emocije koje sami glazbenici možda nisu mogli predvidjeti.

Uskoro ih ponovno očekuje susret sa zagrebačkom publikom, ovoga puta u Vintage Industrial Baru. Hrvatska im pritom nije nepoznata. U Zagrebu su već nastupili u srpnju 2024. godine, a Zach se tog koncerta i danas vrlo dobro sjeća.

– Svirali smo na otvorenom u Zagrebu u srpnju 2024. Energija je bila nevjerojatna, a publika sjajna. Jedva čekamo ponovno se povezati s ljudima na toj razini – kaže.

Od prethodnog posjeta Hrvatskoj nije mu, međutim, u sjećanju ostala samo publika.

– Jako sam uživao u hrani kada smo posljednji put bili u Hrvatskoj i nadam se da ću ovaj put imati priliku kušati još više lokalne, autentične kuhinje.

Iza spontanosti koju publika vidi na pozornici krije se i jedan vrlo miran ritual. Prije nastupa članovi benda odvoje trenutak kako bi se međusobno povezali i koncentrirali na ono što slijedi.

– Stvorili smo naviku da prije koncerta meditiramo, uz trenutak tišine i potpune smirenosti. To nam omogućuje da se povežemo prije izlaska na pozornicu, a zbog toga su naši nastupi puno usklađeniji i povezaniji – objašnjava Para.

Naravno, život na turneji otkriva i osobine kolega koje možda nikada ne biste upoznali da s njima ne provodite toliko vremena. A kada je riječ o najorganiziranijem članu City of the Suna, pobjednik je očit – gitarist Marco.

– Samo gledati kako slaže odjeću i održava prtljagu urednom zaista je inspirativno. Nikad nisam vidio nekoga tko je toliko discipliniran kada je riječ o organiziranju kovčega – smije se Zach.

No iza šale se krije i nešto što je glazbenicima na dugim turnejama itekako važno.

– Na turneji se toliko toga neprestano mijenja da, ako uspijete održati barem malo reda u onih nekoliko stvari koje su vam konstantne, to može jako puno značiti za mentalno zdravlje.

Put od ulice do međunarodnih turneja nije se dogodio preko noći. Bilo je, kaže Zach, mnogo trenutaka u kojima su osjećali kao da polako prerastaju svoje ulične početke. Ipak, jedan mu se posebno urezao u pamćenje, njihov prvi odlazak u Grčku.

Nastupili su na festivalu u Solunu, a potom održali samostalni koncert u Ateni. Za bend je to bilo prvo iskustvo nastupanja u tom dijelu Europe i trenutak u kojem su doista mogli vidjeti koliko je njihova glazba otputovala daleko od mjesta na kojem je nastala.

– Sjećam se koliko me iznenadilo što je došlo toliko ljudi, što su poznavali našu glazbu i bili toliko uzbuđeni što te trenutke mogu podijeliti s nama. Vidjeti tako strastvenu publiku bilo je nevjerojatno ohrabrujuće i inspirativno – prisjeća se.

Ipak, život profesionalnog glazbenika koji velik dio godine provodi na putu ima svoju cijenu. Održavati privatni život i kontakte s obitelji i prijateljima dok se gradovi, države i vremenske zone neprestano izmjenjuju nije jednostavno.

– Ponekad je zaista teško pronaći dovoljno vremena. Kada se vratim, volim prvo napraviti nešto za sebe, malo se vratiti u ravnotežu, a zatim nazvati obitelj i prijatelje, čuti što se događa i nadoknaditi propušteno – kaže Para.

A kada se svjetla u Vintage Industrial Baru ugase, posljednji ton odsviraju i zagrebačka publika krene prema izlazu, postoji jedna rečenica koju bi Zach najradije čuo iz razgovora ljudi koji su upravo gledali City of the Sun.

– Volio bih čuti: ‘Bio je to sjajan koncert. Osjetio sam emociju koju su pjesme prenosile i stvarno me dirnula.’

Za bend čija glazba uglavnom nema riječi, možda i nema boljeg komplimenta.