Beyonce nije nosila vjenčani prsten i skrivala je brak, a tako je nastao njezin poznati singl

Beyoncéina pjesma ‘Single Ladies (Put a Ring on It)’ je od trenutka objave postala mnogo više od običnog radijskog hita. Njezin prepoznatljivi ritam, jednostavan refren i koreografija koju su pokušavali ponoviti milijuni ljudi diljem svijeta osigurali su joj mjesto među najvažnijim pop-pjesmama 21. stoljeća.

Pjesma je premijerno objavljena 13. listopada 2008. godine kao jedan od vodećih singlova s trećeg samostalnog studijskog albuma Beyoncé, “I Am… Sasha Fierce”. Ubrzo je osvojila prvo mjesto američke Billboard Hot 100 ljestvice, na kojem se zadržala četiri tjedna, a njezin uspjeh nije bio ograničen samo na glazbene ljestvice.

“Single Ladie” postala je globalni fenomen, inspirirala nebrojene obrade, parodije i plesne izvedbe te se pretvorila u svojevrsnu himnu samopouzdanja i ženske neovisnosti.
Popularnost pjesme dodatno je potvrdila dodjela Grammyja 2010. godine, na kojoj je osvojila tri nagrade, uključujući onu za pjesmu godine. 

Zanimljivo je da je ideja za “Single Ladies” nastala u razdoblju kada je Beyoncé svoj privatni život nastojala držati daleko od očiju javnosti. Pjevačica se u travnju 2008. godine u tajnosti udala za repera Jay-Z-ja, a upravo je njihov brak poslužio kao inspiracija za pjesmu koju je osmislio kantautor The-Dream, pravim imenom Terius Youngdell Nash.

Producent Christopher “Tricky” Stewart prisjetio se u razgovoru za People kako Beyoncé tijekom rada u studiju nije nosila vjenčani prsten jer je par tada još uvijek skrivao detalje svojeg vjenčanja. Upravo je ta situacija potaknula The-Dreama na ideju o pjesmi koja će progovoriti o vezama, predanosti i muškarcima koji oklijevaju napraviti sljedeći korak.

– Bila je to jedina javna izjava koju su njih dvoje ikada dali o braku – objasnio je Stewart i dodao kako je upravo činjenica da Beyoncé nije nosila prsten bila ključna za nastanak koncepta.

The-Dream je, pak, smatrao da se radi o temi s kojom se mogu poistovjetiti brojne žene, posebno zato što se mnogi muškarci boje ozbiljnog vezivanja i obveza koje brak donosi.

Za glazbenu produkciju zaslužan je Christopher “Tricky” Stewart, koji je osmislio karakterističan ritam pjesme, dok su na njezinu stvaranju sudjelovali i The-Dream, Beyoncé te Thaddis “Kuk” Harrell. Stewart je objasnio kako je tijekom rada na pjesmi imao na umu specifičan glazbeni izričaj koji Beyoncé posebno odgovara. Primijetio je da svaki izvođač ima određeni ritam i energiju na koje prirodno reagira, a u njezinu slučaju riječ je o snažnim, plesnim ritmovima kakvi su obilježili i raniji hit “Get Me Bodied”.

– Uvijek vjerujem da svaki izvođač ima svoj karakteristični groove. To je ritam na koji ona reagira – objasnio je producent.

Kada je glazbena podloga bila dovršena, Beyoncé je vrlo brzo pronašla način na koji želi interpretirati pjesmu. Vokalni producent Kuk Harrell prisjetio se kako je od samog početka znala kakav rezultat želi postići te je ključne stihove otpjevala s lakoćom.

Iako je pjesma sama po sebi bila veliki hit, upravo je njezin videospot zaslužan za to što je “Single Ladies” postala jedan od najprepoznatljivijih trenutaka u povijesti moderne pop-glazbe. Crno-bijeli video, u kojem Beyoncé pleše uz dvije plesačice, Ashley Everett i Ebony Williams, pokazao je da za stvaranje nezaboravnog vizualnog identiteta nisu potrebni raskošna scenografija, specijalni efekti ni česte promjene kostima.

Spot je režirao Jake Nava, dok su koreografiju osmislili Frank Gatson Jr. i JaQuel Knight. Njihov je cilj bio stvoriti ples koji će istodobno djelovati snažno, zavodljivo i dovoljno prepoznatljivo da ga publika poželi oponašati.

– Željela je da koreografija bude zabavna i snažna te da to bude nešto što će svi htjeti plesati – objasnio je Knight.

Glavna inspiracija bila je koreografija legendarnog američkog redatelja i koreografa Boba Fossea, odnosno njegov plesni broj “Mexican Breakfast”, izveden 1969. godine u televizijskoj emisiji “The Ed Sullivan Show”. U toj je izvedbi Fosseova supruga Gwen Verdon nastupila s dvije plesačice, a prepoznatljivi pokreti kukovima, rukama i tijelom poslužili su kao temelj za modernu verziju koju je Beyoncé predstavila gotovo četiri desetljeća poslije.

Gatson je kao dodatnu inspiraciju istaknuo i Shirley MacLaine u filmu “Sweet Charity”, također povezanom s Fosseovim prepoznatljivim koreografskim stilom. Upravo se u tim utjecajima krije objašnjenje nekih od najneobičnijih pokreta u spotu, uključujući trenutak u kojem Beyoncé izvodi pokret uz zid.

Važan dio vizualnog identiteta bili su i jednostavni, ali efektni crni trikoi koje je osmislila Beyoncéina majka Tina Knowles. Inspiraciju je pronašla u kostimima iz mjuzikala “A Chorus Line” i “All That Jazz”, prilagodivši ih suvremenoj pop-estetici. Posebnu pozornost privukao je i blještavi vjenčani prsten dizajnerice Lorraine Schwartz, čija se vrijednost procjenjivala na oko pet milijuna dolara.
Kombinacija minimalističkog vizualnog pristupa, precizne koreografije i snažne izvedbe pokazala se dobitnom. Spot je 2009. godine osvojio nagradu za video godine na dodjeli MTV Video Music Awards, a danas se smatra jednim od najutjecajnijih glazbenih videa svojeg vremena. 

Utjecaj pjesme ubrzo se proširio izvan glazbene industrije. Jedan od najpoznatijih trenutaka dogodio se u studenome 2008. godine, kada je Justin Timberlake zajedno s Andyjem Sambergom i Paulom Ruddom u emisiji “Saturday Night Live” odjenuo crni triko i visoke potpetice te pokušao ponoviti slavnu koreografiju. Skeč je postao televizijski hit i dodatno učvrstio status pjesme kao globalnog fenomena.

“Single Ladies” pojavila se i u animiranom filmu “Alvin and the Chipmunks: The Squeakquel”, dok su njezini plesni pokreti pronašli mjesto u popularnim televizijskim serijama, među kojima je i “Glee”. Istodobno je YouTube bio preplavljen snimkama obožavatelja koji su pokušavali rekreirati originalnu koreografiju, od profesionalnih plesača do djece i potpunih amatera.