radiobalkanfox
Glumac James Gandolfini bi danas slavio 65. rođendan. Prošlo je više od trinaest godina otkako je iznenada preminuo u Rimu, ali njegov Tony Soprano i dalje pripada rijetkoj skupini televizijskih likova nakon kojih se sam medij više nije mogao vratiti na staro. Iza čovjeka koji je na ekranu mogao djelovati zastrašujuće već jednim pogledom bio je glumac nesklon slavi, čovjek radničkih korijena koji je dugo glumu promatrao gotovo kao neobičan posao u koji je slučajno zalutao.
James Joseph Gandolfini Jr. rođen je 18. rujna 1961. u Westwoodu u New Jerseyju, a odrastao je u obližnjem Park Ridgeu. Potjecao je iz talijansko-američke radničke obitelji. Majka Santa Penna radila je u školskoj kantini, dok je njegov otac James Joseph Gandolfini stariji bio građevinski radnik, a poslije i školski domar. U obitelji se snažno njegovalo talijansko podrijetlo i rimokatolička tradicija, a njegovi roditelji govorili su talijanski kod kuće.
Gandolfini u mladosti nije izgledao poput čovjeka koji planski gradi put prema Hollywoodu. U srednjoj školi Park Ridge sudjelovao je u predstavama i bavio se sportom, no gluma još nije bila njegova ozbiljna životna ambicija. Nakon škole krenuo je stopama svojih dviju starijih sestara i upisao Rutgers University. Ondje je studirao komunikologiju i diplomirao 1983. godine.
PA/Pixsell |
Nakon fakulteta radio je različite poslove, bio je konobar i barmen, vodio je noćni klub, radio kao izbacivač, dostavljač i selidbeni radnik, a jedno je vrijeme čak prodavao knjige na ulicama Manhattana. Prekretnica se dogodila sredinom njegovih dvadesetih, kada je ozbiljnije krenuo na satove glume. Sam je poslije priznao da njegova obitelj nije bila uvjerena kako je riječ o osobito mudrom izboru niti je itko očekivao veliki uspjeh.
Počeo je u kazalištu, a 1992. stigao je i na Broadway, gdje je nastupio u obnovljenoj produkciji A Streetcar Named Desire uz Jessicu Lange i Aleca Baldwina. Filmska publika počela ga je primjećivati godinu poslije. U “True Romance” Tonyja Scotta utjelovio je brutalnog Virgila i u relativno maloj ulozi pokazao ono što će poslije postati njegov zaštitni znak: neobičnu sposobnost da istodobno bude fizički prijeteći i psihološki zanimljiv. Slijedili su “Crimson Tide”, “Get Shorty”, “The Juror” i drugi filmovi u kojima se profilirao kao iznimno pouzdan karakterni glumac.
A onda je 1999. stigao Tony Soprano.
Premisa serije Davida Chasea na papiru je bila neobična. Mafijaški šef iz New Jerseyja pati od napadaja panike, ima ozbiljne probleme s majkom, suprugom, djecom i suradnicima te zbog svega odlazi psihijatrici. Gandolfini je od Tonyja napravio mnogo više od gangstera. Njegov je Soprano mogao u razmaku od nekoliko minuta biti nježan otac, nevjeran suprug, uplašen pacijent, duhovit prijatelj i nemilosrdni kriminalac. Upravo su te proturječnosti omogućile gledateljima da prate čovjeka čija su djela često bila odbojna, a da istodobno pokušavaju razumjeti njegove strahove, slabosti i unutarnje sukobe.
Gandolfinijeva izvedba postala je jednom od ključnih točaka razvoja moderne televizijske drame. U godinama koje su slijedile televiziju su preplavili složeni, moralno kompromitirani protagonisti, a Tony Soprano ostao je jedan od njihovih najvažnijih prethodnika. Za Tonyja je Gandolfini šest puta bio nominiran za Emmyja za najboljega glavnog glumca u dramskoj seriji, a nagradu je osvojio tri puta, 2000., 2001. i 2003. godine. Osvojio je i Zlatni globus 2000. godine, dok je tijekom karijere za tu nagradu ukupno bio nominiran četiri puta.
No cijena tako intenzivne uloge nije uvijek bila mala. Gandolfini je u intervjuima govorio koliko je teško iznova ulaziti u Tonyjevu glavu. Za izazivanje potrebnog bijesa koristio je različite metode, od namjernog nespavanja do stvaranja fizičke nelagode. U jednom intervjuu objasnio je da su neke Tonyjeve mane bile i njegove te da ga je dugogodišnje vraćanje tim osobinama počelo iscrpljivati.
PA/Pixsell |
Sam Gandolfini želio je otići dalje od lika koji ga je učinio svjetski poznatim.
– U ovoj sam ulozi već dugo vremena i mislim da je to dovoljno – komentirao je pred kraj snimanja “Obitelji Soprano” u jednom intervjuu.
Zato je paralelno gradio izrazito raznoliku filmsku karijeru. Glumio je uz Juliju Roberts u “The Mexican”, uz Roberta Redforda u “The Last Castle”, pojavio se u “Romance & Cigarettes”, “The Taking of Pelham 123”, političkoj satiri “In the Loop” i trileru “Zero Dark Thirty”. Nije napustio ni kazalište. Godine 2009. vratio se na Broadway u predstavi “God of Carnage” Yasmine Reze, a izvedba mu je donijela nominaciju za Tonyja za najboljega glumca. Nakon njegove smrti Broadway mu je uzvratio jednom od svojih najprepoznatljivijih počasti, kazališna svjetla simbolično su ugašena na jednu minutu.
Postojao je još jedan dio njegove karijere koji je široj publici ostao manje poznat. Gandolfini se ozbiljno posvetio produkciji dokumentarnih projekata o američkim ratnim veteranima. Bio je izvršni producent dokumentarca “Alive Day Memories: Home from Iraq”, posvećenog teško ranjenim veteranima rata u Iraku, te projekta “Wartorn: 1861–2010”, koji se bavio posljedicama posttraumatskog stresnog poremećaja među američkim vojnicima kroz različita povijesna razdoblja. Oba projekta dobila su priznanje Television Academy Honors.
PA/Pixsell |
Privatno je bio dvaput oženjen. Iz prvog braka s Marcy Wudarski dobio je sina Michaela, a s drugom suprugom Deborah Lin dobio je 2012. kćer Lilianu. Michael Gandolfini poslije je i sam postao glumac, a očevu najpoznatiju ulogu preuzeo je kao mladi Tony Soprano u filmu “The Many Saints of Newark”, simboličan nastavak priče koju je njegov otac učinio dijelom televizijske povijesti.
Iako je javnost Gandolfinija gotovo automatski povezivala s Tonyjevom ljutnjom, nasiljem i tjeskobom, njegovi intervjui otkrivali su drukčijeg čovjeka – samozatajnog, često samokritičnog i skeptičnog prema kultu slavnih. U razgovoru za GQ na pitanje koliko je sretan odgovorio je jednostavno:
– Mislim da sam zadovoljan. Razmjerno zadovoljan. Ali još uvijek pomalo nemiran.
Posljednji film u kojem se pojavio bio je kriminalistički “The Drop”, s Tomom Hardyjem, objavljen 2014. godine. Tako se njegova filmska karijera na neobičan način zatvorila ondje gdje je godinama bio naizgled najprepoznatljiviji, među kriminalcima, barovima i ljudima koji žive na rubu nasilja, ali s glumcem koji je u međuvremenu dokazao da je njegov raspon bio mnogo širi od stereotipa mafijaškog grubijana.
James Gandolfini umro je 19. lipnja 2013. tijekom boravka u Rimu. Bio je na putovanju s obitelji, a imao je samo 51 godinu. Uzrok smrti bio je srčani udar. Njegova smrt izazvala je snažne reakcije u filmskom i televizijskom svijetu, a HBO ga je tada opisao ne samo kao velikog talenta nego i kao toplog, skromnog čovjeka koji se prema ljudima odnosio jednako bez obzira na njihov položaj.
Dodaj komentar