radiobalkanfox
Bahra Salihović: Moja djeca zbog genocida nikada nisu izgovorila riječ “babo”, a za posmrtnim ostacima najmilijih i dalje tragam
Bahra Salihović jedna je od žena čija životna priča na najpotresniji način svjedoči o posljedicama genocida u Srebrenici. U ratu je izgubila gotovo cijelu porodicu – roditelje, supruga, brata, sestru, svekra, svekrvu, nenu i brojne druge članove porodice. Nakon svega ostala je sama s troje maloljetne djece. Najmlađe dijete tada je imalo godinu i po, a najstarije sedam godina.
Govoreći o smrti pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i reakcijama koje su uslijedile nakon te vijesti, Bahra ističe da godine nisu umanjile bol koju nosi.
“Malo se patio. Našu patnju i bol niko ne može zamijeniti. Svoju bol sa sobom ćemo ponijeti kada budemo umirale. Mogu oni njega slaviti koliko hoće, ali on je proglašen ratnim zločincem. Boli me kada vidim da ga slave. Kada se okrenem oko sebe, nemam svojih najmilijih. Kako me neće boljeti? Moja djeca svog babu nikada nisu zovnula ‘babo’”, kazala je Bahra.
Ni više od tri decenije nakon genocida njena potraga nije završena. Posmrtni ostaci većine članova porodice još nisu pronađeni.
“Pronašla sam samo brata. Rekla sam djeci, meni ako nešto bude, ako pronađu i prst od oca, da to prihvate i ukopaju”, rekla je.
Tokom rata radila je u srebreničkoj bolnici, gdje je svakodnevno svjedočila prizorima koji su ostavili trajne posljedice. Zbog nedostatka medicinskog materijala, krvavi zavoji su se prali i ponovo koristili, a ranjenici su operisani u izuzetno teškim uslovima, bez osnovnih sredstava za liječenje.
Njena ispovijest ostaje snažno svjedočanstvo o ljudskim gubicima, patnji preživjelih i dugotrajnoj borbi porodica koje još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. Priče poput Bahre Salihović podsjećaju da posljedice genocida nisu završile ratom, već traju kroz život onih koji i danas čekaju da dostojanstveno sahrane članove svojih porodica.
Video pogledajte na linku :
Dodaj komentar