radiobalkanfox
Više od 20 godina prošlo je otkako je Boris Štok s Quasarrom zakoračio na domaću glazbenu scenu. U međuvremenu je iza njega ostalo nekoliko albuma, uspješna samostalna karijera, Porin, nastupi na Dori i suradnje s imenima poput Josipe Lisac, Tereze Kesovije, Matije Dedića i Ide Prester. Nova stanica u toj priči bit će 16. listopada, kada se vraća u zagrebački SAX! s gotovo dva i pol sata glazbe.
Uz toliko pjesama iza sebe, slaganje koncertnog repertoara moglo bi biti popriličan izazov. Štok, međutim, kaže da mu cilj nije napraviti klasični presjek najvećih hitova.
– Set-listu ne slažem kao “best of”, već tako da dinamički i svirački ima smisla i publici i bendu, a s bisom to bude oko 25 pjesama. Ima akustike, elektronike, rocka, a za kraj ubacim i nekoliko obrada meni dragih bendova. Publika mora zapjevati, zaplesati i osjetiti, biti dio večeri i otići punog srca s koncerta, tako da se poželi vratiti – kaže Štok.
Ipak, postoje pjesme bez kojih koncert teško može proći. „Ti“, „Ispod kože“, „Tišina“, „Još uvijek“, „Kao mi“, „Voli me još ovu noć“ i „Predajem se tebi“ redoviti su dio repertoara jer ih, kaže, jednako vole publika i bend.
Koncertom “Samo jednom se ljubi – sjećanje na Ivu Robića” počeli Glazbeni dani HRT-a u Opatiji |
S druge strane, neke od njegovih poznatih suradnji rijetko se mogu čuti uživo. Među njima su „Ljubav“ s Josipom Lisac, „Kao nekada“ s Terezom Kesovijom i „Prašina“ s Matijom Dedićem. Štok ih bez njihovih originalnih gostiju jednostavno ne doživljava na isti način.
Koncert u SAX!-u bit će i prilika da publika zaviri u sljedeće poglavlje njegove karijere. Izvest će novi singl „Ne zaboravi“, koji izlazi ovih dana, obradu klasika „Zagrli me“, a moguće je da će se na bisu pronaći još ponešto od novog materijala. Nove pjesme bit će nešto energičnije od melankoličnog, elektroničkog i pomalo filmskog svijeta EP-a „Kraj kojim počinje sve“, no Štok ne napušta elemente koji su tijekom godina postali dio njegova autorskog rukopisa.
– Ovih nekoliko pjesama s novog albuma energičnije su, ali i dalje ima elektronike, „velike“ produkcije i puno emocije – otkriva.
Kada danas pogleda više od dva desetljeća unatrag, kaže da za svojim glazbenim putem ne žali. Zadovoljan je onime što je ostvario kao autor i glazbenik, ali priznaje da postoji jedna stvar koju bi, s današnjim iskustvom, možda napravio drukčije. Nakon što je pjesma „Ti“ postala hit, smatra da je trebalo puno agresivnije iskoristiti trenutak.
– Tada je trebalo zagrabiti više na terenu, doći do veće publike i možda se više dati medijski jer bi danas bilo lakše svirati na toj ostavštini. Ali to nije bio naš mentalitet. Meni je uvijek bila bitna samo glazba i kreativnost – kaže.
Suradnje su također obilježile njegovu karijeru, no nikada ih nije radio samo radi spajanja poznatih imena. Kaže da je uvijek pjesma bila ta koja je tražila drugačiji glas, interpretaciju ili pristup. A jedno domaće ime već dugo ima na popisu želja.
– Imam nekoliko želja, među prvima je Urban. On to zna, više puta sam mu rekao. Ali opušteno, ako se dogodi – super, ako ne, isto je OK – govori Štok.
Popis potencijalnih međunarodnih suradnika znatno je duži i ambiciozniji. Sting, Nick Cave, Róisín Murphy, Eddie Vedder, Dave Gahan i Bruce Springsteen samo su neka od imena koja spominje. Žanrovske granice pritom mu nisu presudne.
– Volim eksperimentirati i nisam opterećen žanrovima. Otvoren sam za suradnju ako je bliska mojem senzibilitetu i glazbenom ukusu – kaže.
Rijeka: Glazbenici na crvenom tepihu u sklopu ovogodišnjeg Porina 2019. |
Svjestan je pritom da njegova glazba nije namijenjena baš svakome. U vremenu streaminga, društvenih mreža i kratkih formata, u kojem izvođači često imaju svega nekoliko sekundi da privuku pozornost slušatelja, ostati vjeran vlastitom zvuku nije uvijek jednostavno.
– Sadržaj ima sve manju vrijednost jer ljudi imaju sve kraći fokus. Danas se glazba i kultura jako brzo konzumiraju, na telefonu, i sve se jako brzo mijenja – trendovi, ukusi, tehnologija. Pjesme su lako dostupne pa je u tom šumu oko nas teško isplivati s emocijom i doprijeti do publike – smatra.
Pomaže, dodaje, kada iza sebe već imate ime i publiku koju ste gradili godinama. Dijelom je to i njegov slučaj, iako se ne uspoređuje s najvećim izvođačima koji mogu živjeti isključivo od stare slave. Sam nikada nije osjećao imperativ da pjesmu mora prilagoditi tržištu.
– Glazbu sam uvijek radio zbog sebe i potrebe da budem kreativan, pa nemam imperative – govori Štok.
Upravo su emocije konstanta njegova autorskog rada. Ljubav, prolaznost, odnosi i sjećanja provlače se kroz njegove pjesme, ali najčešće bez potpuno doslovnog objašnjavanja. Ne razmišlja previše o tome je li u nekom stihu publici otkrio previše.
– Svi smo mi ekstrovertni i želimo otkrivati emociju. To je ono s čime se publika poistovjeti, ono što ih privuče. Imam veliku potrebu stvarati, pisati glazbu i tekstove, melodije, svirati. Pritom ne kalkuliram, već se prepuštam kreaciji pa gdje odvede – kaže glazbenik.
Nakon Porina, dvadeset godina karijere, velikih suradnji i nekoliko različitih autorskih faza, uspjeh za njega danas više nije samo nagrada ili jedan veliki koncert. Važnije mu je što njegova glazbena priča još traje i što i dalje može stvarati onako kako želi.
– Osjećam se privilegiranim da moja glazbena priča i dalje traje i da imam priliku snimati i raditi što i kako želim sa svim tim divnim ljudima i glazbenicima. Nove pjesme su te koje daju život autoru, a ja osjećam da ih imam još puno u sebi – kaže.
A planova mu doista ne nedostaje. Osim novog studijskog albuma, volio bi napraviti album s orkestrom, možda i instrumentalno izdanje, a razmišlja i o akustičnoj turneji.
Dok je glazbena znatiželja ostala ista, privatni život posljednjih mu je godina promijenio perspektivu. Rođenje kćeri ranije je opisivao kao potpunu „rekalibraciju“ života, a danas jasno kaže da zna gdje su mu prioriteti.
– Prije svega sam otac, sin i suprug, obitelj mi je naravno prioritet. Ali glazba je neizostavni dio mene. Zadnjih godina drugačije gledam na svijet oko sebe, puno sam mirniji i nemam potrebu ganjati stvari, ali energija i strast su svaki dan tu. Jednostavno volim život i sve boje i okuse koje nosi – govori.
Njegova supruga Vanja također je umjetnica, a u njihovoj vezi postoji uzajamna podrška prema onome što rade. Ipak, roditeljstvo je donijelo drukčije prioritete, pa kućne „preslušavačke sjednice“ nisu svakodnevica. No novu pjesmu ipak joj povremeno pusti kako bi vidio reakciju.
Istodobno Štok privatni život ne želi pretvoriti u sadržaj za društvene mreže. U vremenu u kojem se od glazbenika sve češće očekuje da publici otvore vrata doma, pokažu obitelj i svakodnevicu, njemu je upravo granica između pozornice i privatnosti postala važna za održavanje ravnoteže.
– Što god radim, dajem se sto posto pa, kako ne bih izgorio, nastojim pronaći ravnotežu u životu. Studio i pozornica, adrenalin te uzme, sve postane ovisnost i čovjek vrlo lako poleti. Stoga me ovaj privatni dio drži u realnosti i s godinama taj luksuz gdje ja biram kada ću i što raditi postaje veliki privilegij – kaže.
A najbolji znak da mu nakon više od dva desetljeća glazba nije postala tek posao vidi u tome što se i dalje raduje početku svakog novog procesa.
– Vjerujem da u tome uspijevam jer se izvrsno osjećam i jedva čekam uzeti instrument u ruke i krenuti stvarati – zaključuje Boris Štok.
Priliku da tu energiju ponovno prenese publici imat će 16. listopada u zagrebačkom SAX!-u, gdje priprema gotovo dva i pol sata glazbe, presjek različitih faza karijere, ali i prve naznake onoga što tek slijedi.
Dodaj komentar