Crnogorski glumac, Lazar Nikolić, progovorio je o paprenim cenama u Budvi, ali i teškom periodu svog odrastanja.
Prisećajući se svog detinjstva, Lazar je istakao da je Budva nekada imala potpuno drugačiji duh, sa prelepim prirodnim prostorima i javnim plažama koje su bile dostupne apsolutno svima. Ipak, situacija se drastično promenila.
– I onda nekako izgubiš svu tu draž, ostanu neke slike, prijatelji koji su dan-danas tu, uspomene i sve, ali neka činjenica koja je za mene bolna je da se nisam u Budvi okupao nekih deset godina. Ne mogu da se pomirim sa tom činjenicom na plažama gde sam ja naučio da hodam i plivam, sad moram da plaćam neke ležaljke po 50 eura, da imam zabranu ulazka na neku plažu dok nešto ne platim, da moram parking da platim, da sve moram da platim. To mi je onako baš grozno, sve se plaća, a sve nam je dato. Ta činjenica je baš poražavajuća – izjavio je on.
O razvodu roditelja
Pored priče o primorju, glumac se dotakao i najintimnijih detalja iz svog privatnog života i progovorio o razvodu roditelja u periodu kada je to bila tabu tema u manjoj sredini.
– Imao sam sedam godina. Tada je bilo neko drugačije vreme, sada se ljudi razvode posle šest meseci, dve godine i to je danas kao ‘dobar dan’ da nekome kažeš, a tada je to bilo drugačije, još mala sredina. Roditelji su bili nekog starog kova, pa kao šta će reći sredina, šta će reći kući, pogotovo kod majke iako je žena već u godinama bila, ali to se tako gledalo. Tako da mi u početku nije bilo lako, pitao sam se šta će reći u školi? – rekao je glumac i dodao:
– To se brzo pročuje sve, ali porasteš, pa vidiš da je i to normalno i da život ide dalje. Eto, tako da ne znam u stvari ni kako sam taj zupčanik prešao. Sa majkom sam ostao da živim. Otac je živeo u Budvi, bili smo u istom gradu, viđali smo se svaki dan, išli zajedno na selo, bilo je obostrano što se tiče ljubavi i svega što mi potrebno za život – iskreno je ispričao Lazar Nikolić.
(Telegraf.rs/Nova)




Dodaj komentar