- Đorđe Kadijević je u ranijim intervjuima otvoreno govorio o porodičnim tragedijama
- Naučni opus i posvećenost Aleksandra Kadijevića ostaviće trajan trag u akademskoj zajednici i srpskoj istoriografiji arhitekture
Legenda jugoslovenske kinematografije, Đorđe Kadijević, preminuo je juče u 94. godini u Beogradu. Njegov život su obeležile porodične tragedije, a nakon što je ostao bez žene i ćerke, nekoliko dana pred smrt doživeo je najstrašniju bol kada je izgubio i sina.
Aleksandar Kadijević, sin Đorđa Kadijevića, preminuo je u 64. godini, a Đorđe je umro na dan njegove komemoracije, 10. jula 2026. u 94. godini.
Ko je bio Aleksandar Kadijević
Dr Aleksandar Kadijević, koji je preminuo 1. jula 2026. godine, bio je redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, ugledni član akademske i naučne zajednice i jedan od vodećih stručnjaka u oblasti historije arhitekture na južnoslovenskim prostorima.
Profesor Kadijević bio je vodeći stručnjak u oblasti istorije arhitekture i istaknuti član naučne zajednice. Svojim bogatim naučnim opusom ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj istoriografiji arhitekture i zadužio generacije istraživača, studenata i kolega.
Njegov nemerljiv doprinos nauci, posvećenost nastavi i nesebično prenošenje znanja zauvek će ostati deo nasleđa Odeljenja za istoriju umetnosti i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
“Već dvadesetak godina sebe ne računam u žive”
O porodičnim tragedijama, Đorđe je govorio pre nekoliko godina.
– Moja ćerka je umrla od šećerne bolesti u 24. godini, a šest godina kasnije još strašnija bolest napala je moju ženu. Gubitak ćerke i žene označio je početak samoće, koja je nepodnošljiva. Moj sin se u međuvremenu oženio, odselio, osnovao svoju porodicu, i on, naravno, brine o meni. Ponosan sam na njega, on je moj kolega, profesor univerziteta, doktor nauka, šef katedre. Ali, ja sam umro zajedno sa mojom ćerkom i ženom. Već dvadesetak godina sebe ne računam u žive. Ne mogu biti srećan, niti se bilo čemu iskreno radovati. Niko ne može zameniti ono što je za mene bilo važnije od života. Ovo je simulacija života u stvarnosti, i ja na jedan mučan način trajem posle sebe- rekao nam je tada između ostalog.
Bonus video:




Dodaj komentar