
Postoje datumi u kalendaru koji, čim se pomenu, povuku za sobom čitav jedan svet. Svet uspomena, ideologija, strahova, šala i rečenica koje su odavno postale deo svakodnevnog govora. Trinaesti maj je upravo jedan od takvih datuma. Dan bezbednosti. Bio u onoj staroj SFRJ, a za mnoge ostao i dalje.
Dan bezbednosti obeležavao se u znak sećanja na 1944, kada je formirano Odeljenje za zaštitu naroda (OZNA). Ta služba, nastala u jeku Drugog svetskog rata, bila je zamišljena kao ključni stub nove države u nastajanju, zadužena za obaveštajni i kontraobaveštajni rad. Nakon raspada Jugoslavije, svaka nova država formirala je svoje službe, svoje praznike i svoje narative. Ali datumi, kao i uspomene, imaju nezgodnu osobinu da opstaju.
I baš tu, negde između istorije i svakodnevice, između arhiva i citata, pojavljuje se jedan od najpoznatijih “čuvara bezbednosti” kog smo ikada imali, makar na filmu. Jer, ako ćemo iskreno, za veliki broj ljudi Dan bezbednosti danas ne priziva slike arhivskih dokumenata, već jedno sasvim drugačije lice. Lice Ilije Čvorovića, kog je maestralno tumačio Danilo Bata Stojković. Ilija Čvorović, junak drame, a potom i kultnog filma “Balkanski špijun”, nije bio ni ministar, ni general, ni visoki funkcioner. Bio je običan čovek. Čovek sa prošlošću koja ga nije napustila i sadašnjošću koja ga nije umirila. Njegova biografija nosi sve ono što je obeležilo jedno vreme: rat, ranjavanje, zatvor, Goli otok, povratak u svakodnevicu koja više nikada nije mogla biti obična.
Film “Balkanski špijun”
– Rađen po komadu Dušana Kovačevića
– Režiseri: Dušan Kovačević i Božidar Nikolić
– Glavne uloge: Danilo Bata Stojković, Mira Banjac, Bora Todorović, Sonja Savić, Zvonko Lepetić…
– Muzika: Vojislav Voki Kostić
– Trajanje: 95 minuta
Na prvi pogled, Ilija živi mirnim životom na periferiji. Porodica, stan, rutina. Ali to je samo privid koji traje dok mu ne dođe podstanar i dok ne dobije poziv na informativni razgovor…
U tom trenutku, Dan bezbednosti prestaje da bude datum iz kalendara i postaje lično stanje. Jer Ilija ne zaboravlja. Ilija pamti. I još važnije – Ilija tumači, a njegovo sveto pravilo je: “Sve je suprotno od onog što izgleda da jeste”. U jednom trenutku, njegova istraga o podstanaru, za kog sumnja da je špijun, prelazi granicu i pretvara se u nešto mnogo ozbiljnije. Saslušavanje, pretnje, nasilje. Podstanar, kojeg, takođe maestralno tumači Bora Todorović, počinje da proživljava horor.
DRUGAČIJI SVET
Danas, kada se setimo 13. maja, retko ko će govoriti o formiranju službi i istorijskim okolnostima. Mnogo je verovatnije da će neko, uz osmeh, citirati jednu rečenicu koja je odavno nadživela i film i sistem i tadašnju državu, a izgovorio ju je Ilija Čvorović:
– Ako me se sete na Dan bezbednosti, sete se. Ako se ne sete, nikom ništa. To je bila moja dužnost da radim. Najveće zadovoljstvo biće mi misao da sam jednog čoveka izveo na pravi put.
Država koja je imala Dan bezbednosti više ne postoji. Službe su promenile imena, strukture i nadležnosti. Svet je postao drugačiji, brži, komplikovaniji. Ali Ilija je ostao. I zato, ako se danas setimo Dana bezbednosti, setimo se. Ako se ne setimo, nikom ništa.
Iliju Čvorovića i još više Danila Stojkovića svakako ne zaboravljamo.
BONUS VIDEO:




Dodaj komentar