Postoje priče koje ne počinju rečima, već osećajem. One koje nosite u sebi godinama, tiho, strpljivo, dok ne sazru dovoljno da ih podelite sa svetom. I upravo takva je ispovest glumice Zlata Numanagić u emisiji “Emotivno sa Drinom” – priča o snazi, gubicima i ljubavi prema umetnosti, koja i dalje traje.
Glumicu Zlata Numanagić upamtili smo po oranž šeširu i ulozi Seke i čuvenoj rečenici Pavla Vuisića iz serije “Povratak otpisanih”: “Lulo, dušo, možeš li da mi daš ključeve radnog stola”, po Loli Golubović u “Srećnim ljudima”, ali za nju je posebno značajna uloga Milunke Savić, koju je igrala pre sedam godina.
Ističe da joj je poseban izazov i da najviše voli da igra obične žene.
– Nedavno sam u filmu “Izvor” igrala majku koleginici Neli Mihajlović, takve uloge obožavam, te obične žene. I znate šta radim kada spremam neku ulogu. Zovem kolege da dođu na probu da me pogledaju. Moje kolege su moje treće oko – saznali smo da Zlata bez sujete na taj način proverava da li je na dobrom putu u procesu stvaranja neke uloge.
Poznata glumica posebno ističe da nikada nije bila karijerista.
– Nisam pravila karijeru, samo sam imala sreću jer sam dobijala dobra uloge i snimala kultne filmove i serije, koji se i danas emituju – naglašava da su za njen uspeh svakako zaslužne čuvena Ksenija Jovanović, Renata Ulmanski, Maja Dimitrijević Belović, s kojima je radila i od kojih je dobijala savete.

Vladimir Lukić
Poznatu glumicu često pitaju šta je tajna njenog dobrog izgleda.
– Ja mislim da je to zato sto sam pronašla sebe. Ja kažem: “Došla sam konačno do sebe” – uz šarmantan osmeh – priznaje ona.
S posebnom emocijom govori o drugom mužu Đorđu Tokinu. Za nju je Đorđe bio ostvarenje sna, ponosit, stamen, obrazovan, muškarac za divljenje i njena prava ljubav.
Njih dvoje su se upoznali kao veoma mladi, ali ih je sudbina razdvojila i ponovo spojila 25 godina od poslednjeg poljupca. Zbog Đorđa se Zlata svojevremeno preselila i u Ameriku, gde je otpočela život od nule.
– Čudne okolnosti su pratile tu ljubav. Kao veoma mladi, ja sa 19, a on sa 24 godine, zabavljali smo se, a onda nakon godinu dana i rastali, baš smo se nekako šašavo razdvojili – seća se Zlata.
Đorđe osamdesetih godina odlazi da živi u Kanadu, ali imali su zajedničko društvo i kad god bi on dolazio u Beograd viđali su se. Zlata priznaje da je i posle rastanka uvek bilo neke simpatije među njima.
– I onda se on pojavljuje kada sam ja snimala “Srećne ljude”, zove me da se vidimo, da odemo na piće i kaže mi: “Lepo izgledaš” – to je bio njihov novi početak.
Retko ko zna da je Zlata pre Đorđa imala jedan brak, iz kog je dobila sina Fedora, s kojim se i odselila u Ameriku. I baš kada su bili najsrećniji, stigle su loše vesti. Đorđe se razboleo i svega godinu i po dana od sklapanja braka sa Zlatom preminuo u Americi.

Vladimir Lukić
– Često sam razmišljala posle njegovog odlaska i stalno postavlja sebi pitanje zašto se to tako desilo i završilo – priča ona.
Zlata priznaje da je morala zbog toga i da potraži pomoć stručnog lica – psihijatra, jer je bol bio sve veći kako je vreme prolazilo.
– Ta žena-psihijatar mi je dala zrnce koje mi je trebalo da bih mogla da nastavim dalje. Rekla mi je: “Mi moramo da se potkrpimo nekako.” Ja sam, u stvari, zakrpila dušu snagom volje i uspela to nekako da spakujem – sa setom u glasu ispričala nam je Zlata.
Da bi o svemu tome mogla danas da priča, trebalo je da prođe 30 godina.
– Nema dana, a da ne pomislim na mog pokojnog supruga. Imam razne podsetnike, od fotografija po kući do neke muzike koju čujem na radiju ili u nekom restoranu kada izađem s društvom – kaže Zlata.

Vladimir Lukić
Ipak, uprkos svim gubicima i životnim lomovima, Zlata Numanagić danas nosi mir žene koja je naučila da živi sa uspomenama, ali i da se raduje svakom novom danu. Njena ispovest u emisiji “Emotivno sa Drinom” nije samo priča o velikoj glumici već o ženi koja je kroz ljubav, bol i umetnost uspela da sačuva sebe. Emotivna, iskrena i dostojanstvena, Zlata je još jednom pokazala zašto publika decenijama ne prestaje da je voli.
BONUS VIDEO:




Dodaj komentar