Prošlo je 50 godina otkako je u kina stigao film koji je tada djelovao kao pretjerana, gotovo apsurdna satira televizijskog svijeta. Danas ‘Network’ mnogi smatraju jednim od najproročanskijih filmova svih vremena. Redatelj Sidney Lumet i scenarist Paddy Chayefsky stvorili su priču o televiziji koja je spremna učiniti baš sve za gledanost, pa čak i pretvoriti nečiji živčani slom u nacionalni spektakl.
– To nije satira nego izvještavanje o stvarnosti. Jedino što se još nije dogodilo jest da nekog ubijemo uživo u televizijskom programu – govorio je Lumet godinama nakon premijere, upozoravajući da bi razvoj reality televizije mogao dovesti do još ekstremnijih sadržaja.
Film je desetljećima prije gotovo predvidio uspon reality televizije, šokantnih emisija, kontroverznih voditelja i tabloidnog senzacionalizma. Mnogo prije nego što su Jerry Springer i Howard Stern zavladali američkim eterom, ‘Network’ je prikazao medijski svijet u kojem su skandali, bijes i ljudska patnja postali najvrjednija roba. Slavni scenarist Aaron Sorkin kasnije je napisao da nijedan prorok budućnosti, čak ni George Orwell, nije bio toliko u pravu kao Chayefsky kada je napisao ‘Network’.
U glavnim ulogama su Peter Finch, Faye Dunaway, William Holden, Robert Duvall i Ned Beatty, a film je postao jedno od najvažnijih ostvarenja američke kinematografije sedamdesetih godina. Osvojio je četiri Oscara i svijetu podario jednu od najpoznatijih filmskih rečenica: ‘Bijesan sam kao vrag i neću to više trpjeti!’.
– Ne znam što učiniti s depresijom, inflacijom, Rusima i kriminalom na ulicama. Znam samo da se prvo morate razbjesniti. Morate reći da ste ljudsko biće i da vaš život ima vrijednost – poručuje Howard Beale, lik kojega glumi Finch, u legendarnome monologu. Lumet je poslije priznao da je film bilo iznimno teško snimiti upravo zbog neobične kombinacije humora i ozbiljne drame.
– Komedija je činila dramu još snažnijom, ali bilo je iznimno teško postići da taj komični dio funkcionira – objasnio je u razgovoru za Američki ceh redatelja.
Radnja prati Howarda Bealea, dugogodišnjeg TV voditelja koji dozna da će zbog loše gledanosti dobiti otkaz.Tijekom večernjih vijesti najavi da će si oduzeti život pred kamerama, a njegova izjava izaziva golem interes javnosti. Umjesto da ga maknu s programa, šefovi shvaćaju da pred sobom imaju priliku za rekordnu gledanost.
Beale se postupno pretvara u proroka koji pred milijunima gledatelja bijesno govori o društvu, politici i korporacijama. Njegovi emocionalni ispadi postaju zabavni program, dok ambiciozna producentica Diana Christensen, koju glumi Faye Dunaway, njegovu patnju pretvara u proizvod koji se može prodati.
Iako je Peter Finch danas nezamisliv izvan uloge Howarda Bealea, on nije bio prvi izbor. Chayefsky je razmišljao o Henryju Fondi, Caryju Grantu, Jamesu Stewartu i Paulu Newmanu. Finch je, s druge strane, očajnički želio ulogu. Problem je bio njegov australski naglasak. Producenti nisu bili uvjereni da može zvučati poput američkog voditelja pa su zahtijevali audiciju.
Glumac je bio toliko odlučan da je ponudio sam platiti avionsku kartu do New Yorka. Kako bi usavršio naglasak, naglas je čitao američke novine, snimao vlastiti glas i zatim preslušavao snimke. Nakon što su ga čuli, Lumet i producent Howard Gottfried znali su da su pronašli svojeg Howarda Bealea.
No uloga je bila iznimno zahtjevna. Finch je godinama imao srčanih problema, a iscrpljujuće snimanje dodatno ga je opterećivalo. Njegov najpoznatiji monolog, u kojem poziva gledatelje na pobunu, snimljen je u svega jednom i pol pokušaju. Lumet je poslije otkrio da je glumac tijekom drugog pokušaja stao jer više nije imao snage.
Redatelj tada nije znao koliko je njegovo zdravstveno stanje ozbiljno. U konačnoj verziji filma spojeni su dijelovi dvaju pokušaja, a rezultat je postao jedan od najslavnijih monologa u povijesti filma.
Jedna od najzanimljivijih priča sa snimanja vezana je uz Faye Dunaway, koja je utjelovila hladnokrvnu i karijeri posvećenu Dianu Christensen. Glumica je bila oduševljena scenarijem, no primijetila je da njezin lik gotovo uopće nema ljudsku toplinu. Lumet joj je odmah objasnio da je upravo to njegova namjera.
– Znam što ćeš me prvo pitati. Gdje je njezina ranjivost? Nemoj to pitati. Ona je nema. Ako pokušaš ubaciti nešto takvo, izbacit ću to u montaži – poručio joj je redatelj.
Dunaway je prihvatila izazov, iako su je bliski ljudi, uključujući tadašnjeg supruga Petera Wolfa, upozoravali da bi joj uloga mogla naštetiti imidžu. Ona nikad nije požalila zbog uloge, a kasnije je govorila da scenarij nije željela mijenjati. Oduševljenje nije skrivala ni kad je govorila o Lumetu, kojeg je opisala kao jednog od najtalentiranijih ljudi s kojima je surađivala.
– Tijekom proba, dva tjedna prije snimanja, već je razrađivao scene sa snimateljem. Niti jedna minuta nije se gubila – govorila je Dunaway.
Zanimljivo je da je njezin odnos s Williamom Holdenom prije snimanja izazivao zabrinutost. Njih dvoje već su imali neugodno iskustvo tijekom rada na filmu “Pakleni toranj”. Navodno, Holden je tad bio toliko bijesan zbog njezinih kašnjenja da ju je jednom prilikom zgrabio za ramena i pritisnuo uza zid.
Najtužnija priča povezana s filmom dogodila se samo nekoliko tjedana nakon njegove premijere. Peter Finch preminuo je 14. siječnja 1977. od srčanog udara, s 59 godina. Nije doživio dodjelu Oscara na kojoj je njegova izvedba proglašena najboljom muškom glavnom ulogom. Time je postao prvi glumac u povijesti koji je postumno osvojio Oscara za glumu.
‘Network’ je imao deset nominacija, a osvojio je četiri zlatna kipića. Uz Fincha, nagrađeni su Faye Dunaway za glavnu žensku ulogu, Beatrice Straight za sporednu žensku ulogu i Paddy Chayefsky za originalni scenarij. Posebno je zanimljiv slučaj Beatrice Straight. Njezina uloga prevarene supruge Maxa Schumachera traje samo pet minuta i dvije sekunde, što je čini najkraćom izvedbom koja je osvojila glumačkog Oscara.
Jedna od manje poznatih zanimljivosti odnosi se na vizualni izgled filma. Lumet i direktor fotografije Owen Roizman osmislili su poseban način snimanja kojim su željeli prikazati postupnu moralnu propast TV svijeta. Film počinje gotovo dokumentarističkim izgledom, prirodnim osvjetljenjem i jednostavnim kadrovima. Kako radnja napreduje, tako sve postaje umjetnije, hladnije i vizualno savršenije.
– Budući da je to bio film o korupciji, pokvarili smo kameru – objasnio je Lumet. Prisjetio se kako je početna scena između Holdena i Fincha snimljena vrlo prirodno, dok se već pojavom Faye Dunaway osvjetljenje počinje mijenjati. Do posljednjih scena film, prema njegovim riječima, izgleda poput reklame za Ford.
– Sve smo to radili vrlo suptilno i polako, tako da ne primijetite promjenu dok se događa – rekao je. Scenarij je nastajao u vrijeme Watergatea, Vijetnamskog rata i velikog nezadovoljstva američke javnosti. Chayefsky je prepoznao društvo koje je sve više ljutito i televiziju koja tu ljutnju zna pretvoriti u zaradu.
Posebno uznemirujuća paralela bila je tragedija novinarke Christine Chubbuck, koja si je oduzela život tijekom TV prijenosa. Iako se njezina smrt često povezuje s filmom, Lumet je isticao da Beale nije temeljen na stvarnoj osobi. Unatoč mračnoj temi, ‘Network’ je postao veliki uspjeh. Uz budžet od 3,8 milijuna dolara, zaradio je oko 23,7 milijuna dolara, a s vremenom je njegov ugled samo rastao.
– Strojevi pobjeđuju. Ili, da posudim jednu poznatu izreku, ‘televizija ne kvari ljude, ljudi kvare ljude’ – sažeo je Lumet poruku filma. U vremenu društvenih mreža, viralnih ispada, televizijskih sukoba i neprestane borbe za pozornost priča o Howardu Bealeu djeluje gotovo nevjerojatno aktualno.




Dodaj komentar