radiobalkanfox
Pjevač osebujnog baritona, jazz-glazbenik i zabavljač ostavio je trag dug više od sedam desetljeća, a njegov humor i zagrebački šarm postali su jednako prepoznatljivi kao njegove pjesme. Stjepan Jimmy Stanić preminuo je u 98. godini života.
Malo je ljudi u hrvatskoj popularnoj kulturi čija bi biografija mogla istodobno poslužiti kao povijest jazza, šlagera, zabavne glazbe, zagrebačkih plesnjaka i domaće estrade. Stjepan Jimmy Stanić pripada upravo toj rijetkoj skupini. Pjevač, kontrabasist, gitarist, interpretator jazz-standarda, zabavljač i pripovjedač na pozornici, tijekom karijere dulje od sedam desetljeća postao je jedna od najoriginalnijih figura hrvatske glazbe.
Malo je ljudi u hrvatskoj popularnoj kulturi čija bi biografija mogla istodobno poslužiti kao povijest jazza, šlagera, zabavne glazbe, zagrebačkih plesnjaka i domaće estrade. Stjepan Jimmy Stanić pripada upravo toj rijetkoj skupini. Pjevač, kontrabasist, gitarist, interpretator jazz-standarda, zabavljač i pripovjedač na pozornici, tijekom karijere dulje od sedam desetljeća postao je jedna od najoriginalnijih figura hrvatske glazbe.
|
Malo je ljudi u hrvatskoj popularnoj kulturi čija bi biografija mogla istodobno poslužiti kao povijest jazza, šlagera, zabavne glazbe, zagrebačkih plesnjaka i domaće estrade. Stjepan Jimmy Stanić pripada upravo toj rijetkoj skupini. Pjevač, kontrabasist, gitarist, interpretator jazz-standarda, zabavljač i pripovjedač na pozornici, tijekom karijere dulje od sedam desetljeća postao je jedna od najoriginalnijih figura hrvatske glazbe.
Njegov zaštitni znak bio je duboki, topli bariton, ali gotovo jednako važni postali su humor, neposrednost i osebujan zagrebački šarm. Stanić nikada nije bio samo čovjek koji iziđe pred mikrofon i otpjeva pjesmu. Njegovi nastupi pretvarali su se u spoj koncerta, kabarea, improvizacije i razgovora s publikom. Upravo zbog toga njegova priča nadilazi diskografiju: ona je dio kulturne povijesti Zagreba i razvoja moderne popularne glazbe u Hrvatskoj.
Stanić je i dalje nastupao i imao publiku, više od sedam desetljeća nakon početka profesionalnog puta. Sve do posljednjeg trenutka.
Stjepan Jimmy Stanić rođen je u Zagrebu 20. siječnja 1929. godine. Glazba ga je privlačila od mladosti. Svirao je tamburicu, zatim gitaru i kontrabas, a neko je vrijeme razmišljao čak i o opernom pjevanju. Prema vlastitim kasnijim prisjećanjima, stroga disciplina koju je zahtijevao operni poziv nije odgovarala njegovu karakteru i načinu života. Umjesto opere odabrao je svijet jazza, plesnih orkestara, klubova i popularne pjesme.
Početkom pedesetih Stanić se pojavljuje kao gitarist, pjevač i kontrabasist jazzerskog usmjerenja. Premda će ga šira publika poslije prvenstveno pamtiti kao pjevača, bio je ozbiljan instrumentalist. Njegovo razumijevanje swinga, ritma i orkestralne glazbe nije bilo samo posljedica slušanja američkih ploča, izrastalo je iz praktičnog iskustva sviranja s glazbenicima i orkestrima.
S vremenom je njegov karakteristični bariton postao glavni „instrument“. Bio je posebno prikladan za glazbu koju je volio: jazz-standarde, evergreene i šlagere te repertoar povezan s velikim američkim croonerima.
Jedan od prvih važnih trenutaka dogodio se sredinom pedesetih, kada je kao član vokalnog ansambla Nikice Kalogjere snimio pjesmu „Cowboy Jimmy“. Zanimljiva je okolnost da pjesma nije stvorila njegov nadimak. Prema zapisu Siniše Škarice za Porin, Stanić je već bio poznat kao Jimmy kada mu je Kalogjera ponudio pjesmu koja se zgodno podudarala s njegovim nadimkom. Snimka je postala jedan od njegovih prvih prepoznatljivih diskografskih tragova i često se emitirala na radiju.
Slijedile su snimke poput „Mladog poštara“, ali i interpretacije američkih standarda. Već se tada nazirala formula koja će ga pratiti desetljećima: s jedne strane ozbiljna ljubav prema jazzu, swingu i kvalitetnoj popularnoj pjesmi, a s druge smisao za humor i lakše, duhovite skladbe.
Posebno mjesto među anegdotama iz Stanićeva života zauzima Dizzy Gillespie, jedan od najvećih jazz-trubača 20. stoljeća. Tijekom Gillespiejeva povijesnog gostovanja u Zagrebu 1956. dogodio se problem: basist njegova sastava Nelson Boyd nije stigao na vrijeme iz Rima. Trebalo je pronaći zamjenu, i to neposredno prije koncerta. U orkestar je uskočio Jimmy Stanić.
Tijekom pedesetih i šezdesetih Stanićeva karijera nije bila ograničena na Zagreb. Dio vremena proveo je u Beogradu, a potom je intenzivno nastupao i izvan zemlje. Europski noćni klubovi postali su važan dio njegova profesionalnog života. Nastupao je, među ostalim, u Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i Švedskoj, a snimao je i na njemačkom jeziku.
Stanić tijekom desetljeća nije gradio karijeru na jednom megahitu. Umjesto toga stvorio je velik repertoar evergreena, obrada, jazz-standarda, šlagera i humorističnih pjesama. Među skladbama koje su se osobito vezale uz njegovo ime nalaze se „Prolazi sve“, „Jutro će promijeniti sve“, „Zamagljen prozor“, „Moja kobila Suzy“, „Dimnjačar“, „Mimi“ i „Zašto si pospan, Čo?“.
Posebno je dug život doživjela pjesma „Prolazi sve“. Stanić ju je prvi put diskografski objavio šezdesetih, a više od pola stoljeća poslije ponovno ju je snimio u novom aranžmanu za album “91+”.
Veliku ulogu u kasnijim desetljećima njegova života imala je supruga Barbara Stanić. Njihova priča započela je na sindikalnom putovanju u Portorožu. Barbara je tada radila kao daktilografkinja na Televiziji Zagreb, bila je udovica i majka dvoje djece. Jimmy ju je zapazio među ženama koje su stigle autobusom i započeo razgovor na sebi svojstven, šaljiv način. Veza je potrajala godinama prije braka. Bili su zaručeni čak trinaest godina, a vjenčali su se u travnju 1990.
Barbara s vremenom nije ostala samo životna partnerica. Postala je dio njegova javnog i glazbenog svijeta. Nastupali su zajedno, a 2004. s prijateljima glazbenicima osnovali su sastav Glor i ja, posvećen starim šlagerima. Na albumu 91+ zajedno izvode i pjesme „Dimnjačar“ i „Smoky“. Fotografija njihova zagrljaja pred mikrofonom odabrana je i za naslovnicu albuma.
*uz korištenje AI-ja
Dodaj komentar