Gledali smo u kinu ‘Srce zvijeri’ s Bradom Pittom: Uzmite si maramice, kino je jecalo, ali…

Odlazak u kino na novi film Brada Pitta, “Srce zvijeri”, nosi određeni rizik za sve koji ne vole plakati u javnosti. Najnoviji uradak redatelja Davida Ayera donosi priču o preživljavanju, odanosti i neraskidivoj vezi između čovjeka i njegova psa. I to nepunih mjesec dana nakon što smo gledali “Pse pod zvijezdama” redatelja Ridleyja Scotta. Radnja filma smještena je u surovu divljinu Aljaske, gdje pratimo umirovljenog vojnika i njegova psa, koji nakon tragične nesreće moraju pronaći put natrag u civilizaciju. S obzirom na Bradovu izjavu da mu je ovo bila najzahtjevnija uloga karijere i visoke ocijene koje “pršte” na sve strane, sjeli smo u fotelje s velikim očekivanjima.

Priča prati Jamesa Belmonta, bivšeg časnika specijalnih postrojbi vojske Sjedinjenih Američkih Država, koji se nakon 30 godina službe i brojnih misija u Iraku i Afganistanu odlučio povući iz civilizacije. James je klasični vuk samotnjak koji utjehu pronalazi daleko od ljudi. S njim je samo njegov vjerni vojni pas Odin, koji također nosi duboke ožiljke iz rata. Odin ima protetsku prednju desnu nogu i ugrađene zube od titana, što jasno pokazuje koliko je puta riskirao vlastiti život. Film počinje neobičnom scenom u kojoj mlada žena, koju glumi Anna Lambe, vozi izoliranom cestom i nailazi na usamljenog psa u kamuflažnom prsluku. Nakon tog kratkog uvoda radnja se vraća tjedan dana unatrag kako bismo otkrili što je prethodilo tom trenutku. Priča se razvija kroz tišinu, poglede Brada i njegova psa te njihove zajedničke rutine.

Bradova oprema jasno ocrtava karakter njegova lika. U torbi nosi izdanje odličnog romana “Cesta” autora Cormaca McCarthyja, bilježnicu u kojoj crta i hladnjak pun belgijskog piva. Kutije s opremom ukrašene su naljepnicama heavy metal benda Slayer, što dodatno zaokružuje njegov pomalo divlji imidž. Njihov izolirani svijet narušava se tek nakratko kad sretnu stranca kojeg tumači oskarovac J.K. Simmons. Prava drama počinje kad James doživi srčani udar dok upravlja avionom. Letjelica gubi kontrolu, a redatelj nam servira scenu pada koja nas ostavlja bez daha. Avion završava u vodi i počinje tonuti. A pas? Gdje je pas? Ispao je ranije iz aviona… James uspijeva preživjeti udarac i očajnički se vraća kako bi spasio najboljeg prijatelja. Pronalazi Odina koji isprva ne pokazuje znakove života.

Scena u kojoj James provodi noć uz svog psa i pokušava ga održati na životu spada među najdirljivije trenutke filma. Idućeg jutra Odin čudesno dolazi k sebi. Ovaj nevjerojatni duo sad se suočava s naizgled nemogućom misijom. Nalaze se više od 90 kilometara udaljeni od najbliže civilizacije. Bez zaliha, s narušenim zdravljem i stalnom prijetnjom nemilosrdne prirode. Kao u spomenutoj knjizi “Cesta”, samo što su umjesto oca i dječaka, čovjek i njegov najbolji čupavi prijatelj.

Brad Pitt je majstorski odradio ulogu čovjeka koji rijetko progovara, a kad to čini, uglavnom se obraća svom psu. Redatelj Ayer, koji je s Pittom već surađivao na ratnom filmu “Fury”, ovdje preskače uobičajeni, izrazito agresivni stil pun eksplozija i brze akcije te se fokusira na intimniju, introspektivnu priču o muškom prijateljstvu i odanosti. No taj mirniji tempo ponekad stvara monotoniju. Za impresivnu vizualnu stranu zaslužan je oskarovac Mauro Fiore. Zanimljivo je da Aljasku u ovom slučaju “glumi” Novi Zeland. S druge strane, neki aspekti produkcije ozbiljno narušavaju dojam realnosti koji redatelj tako pažljivo pokušava stvoriti. Dok je Odin stvaran pas, igra ga nevjerojatno trenirani njemački ovčar po imenu Uber uz pomoć još tri psa iz iste obitelji, ostale životinje u filmu stvorene su računalnom animacijom. Susret s ogromnim digitalnim medvjedom koji ima ožiljke po licu i kasnija borba s čoporom gladnih digitalnih vukova vizualno odudaraju od ostatka filma. Ovi kompjuterski generirani predatori izgledaju prilično loše i plastično, zbog čega te akcijske scene gube na težini. Umjesto ranjivog čovjeka sa srčanim problemima, James odjednom djeluje kao da je izašao iz Marvelova svemira i izvodi gotovo nadljudske pothvate kako bi obranio sebe i psa. Gledatelj se pita “Koji je vrag sad ovo!? Ima li još i zmija i krokodila!?”.

Scenarij, koji potpisuje Cameron Alexander, također ima određenih mana. Neprestano nizanje nesreća prelazi granicu uvjerljivosti. Kad nakon pada aviona, srčanog udara, ledene rijeke, medvjeda i vukova uslijedi još jedna katastrofa, gledatelj ne može ne pomisliti kako su autori pretjerali s dramom. Sve to vodi prema predvidljivom završetku…

Ono što ovaj projekt čini posebnim je način na koji baca svjetlo na ulogu vojnih pasa koji često ostaju nepriznati heroji. Prolaze kroz iste zastrašujuće situacije kao i ljudi. Prikazujući Odina s protetičkom nogom i zamjenskim zubima, film jasno ilustrira cijenu rata. Gledajući psa kako usred noći nemirno spava, trza se i potiho zavija zbog noćnih mora, publika dobiva intiman uvid u traumatska iskustva koja se rijetko obrađuju na velikom platnu. Jamesova reakcija na te trenutke, način na koji tješi psa i pruža mu sigurnost, produbljuje njihovu vezu. Publika je na zagrebačkoj pretpremijeri reagirala vrlo emotivno, a mnogi nisu mogli sakriti suze tijekom završnih scena. Glazba u filmu je odlično izabrana i bez obzira na manje scenarističke nedostatke, priča o Jamesu i Odinu podsjeća nas da nikad nismo sami, čak ni u najmračnijim trenucima.