Hrvatska pevačica Alka Vuica dala je izjavu za Telegraf.rs povodom tragične smrti mladića Kristijana Josipa Periša u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Jankomiru, ne krijući šok i ogorčenje zbog snimaka koji su potresli čitav region.
U emotivnom razgovoru sa našom novinarkom, Alka Vuica je poručila da se ovakav slučaj ne sme zataškati, zatražila najstrože kazne za sve odgovorne, ali i po prvi put otvoreno progovorila o sopstvenoj borbi sa napadima panike iz osamdesetih godina.
Kao majka i baka koja živi u Zagrebu, šta ti je prvo prošlo kroz glavu kada si čula da je u Jankomiru nasmrt pretučen mladić od 32 godine vezan za krevet?
Foto:Telegraf
– Kao i svi koji su pogledali snimak kako je ubijen Kristijan Josip Perša. Svi smo bili stvarno u šoku. Još uvek ne možemo doći sebi. Moram reći da nisam svesna uopšte bila da živim u takvoj zemlji gde je to moguće i da je moguće da se nešto tako dogodi, da gledamo ubistvo uživo, da gledamo kako muče čoveka osam minuta, kako ga guše, kako ga vezanog tuku.
– Nemam uopšte reči, to mi liči na nacističke logore, na sotonizam, na stravu i užas koja nas okružuje i o kojoj ne znamo ništa, a događa se u našem komšiluku. Mislim da svi moramo reagovati na tako nešto, ko zna šta se događa u ovom momentu, a da mi to ne znamo. I ko zna na koji način se ljudi muče, a koji trebaju pomoć. Da li je to moguće, da se to događa u 21. veku pored nas u bolnicama.
Svojevremeno si rekla da ne postoji srećan pojedinac u nesrećnom društvu. Je li smrt Kristijana Josipa Periša najbrutalniji dokaz da živimo u duboko bolesnom sistemu?
– Rekla sam i ponovo ponavljam da je nemoguće kao pojedinac biti srećan u nesrećnom društvu. Mi jesmo duboko nesrećno i depresivno društvo, bez obzira na napredak tehnologije, na veštačku inteligenciju, na sve što nam se nudi, oseća se depresija na svakom koraku. Oseća se da su ljudi bolesni, da ljudi postaju sadisti, da se događa užasno puno ružnih stvari o kojima pojma nemamo. Oseća se upravo da je ovaj svet preuzelo zlo. Mislim da svi koji imamo imalo duše, imalo nečega dobrog još uvek u nama, moramo reagovati oštro.
Foto:Telegraf
– Ja sam za apsolutne kazne, ja sam za čak i povratak smrtne kazne ako treba za takve stvari. Jer gledati tako nešto, a ne reagovati, to je nemoguće. Mislim da svi moraju odgovarati, ko god je bio te večeri prisutan u bolnici, ne samo tehničari nego svi, mora odgovarati i vlast, moraju odgovarati gradski oci. Svi oni koji su zapravo zaduženi na neki način za tu bolnicu. Mislim da jednostavno moramo reagovati kao humano društvo.
Kako komentarišeš činjenicu da porodica pozove hitnu pomoć da spase dete, a država ga vrati u sanduku sa polomljenim rebrima?
– Taj užas koji se dogodio, čitajući o tome da je znači Kristijan jadan imao polomljena rebra, hematome na glavi, da je gušen s jastukom, da je vezan, da ga je maltretiralo prvo četvoro, pa onda šestoro, pa sedmoro, pa osmoro ljudi. Mislim da je to nešto što je prestravično. Ne znam ko će ikada više tražiti pomoć i mislim da bolnicu treba zatvoriti i da svi moraju odgovarati pred zakonom, pred Bogom će svakako odgovarati.
– Mi nismo videli ceo snimak, navodno je sad policija dobila video koji traje dva sata, koja je isto tako mučan. To je mogao biti bilo čiji sin, bilo čiji brat! Svaka čast njegovoj sestri koja je tražila da se procesuiraju ti ljudi, koja je kada je došla prepoznati svoga brata, izvadila mobilni i slikala njegove povrede. Umesto da imamo psihijatrijske ustanove, imamo logore. Ja bih to tako nazvala. Fašizam, nacizam i sotonizam je preuzeo ovaj svet. To treba zaustaviti.
Foto:Telegraf
Jesu li ostavke direktorke i upravnog veća Bolnice Sveti Ivan iskren moralni čin ili samo jeftino pranje ruku da bi se zaštitili ministri i politički vrh?
– Pošto znamo da se sve htelo zataškati i da se tek nakon preko 20 dana došlo do snimka, onda znamo da te ostavke nisu iskrene. Da ti ljudi nemaju savest, ljudi bez savesti nisu ljudi. Ja nisam videla tamo nikoga ko je uleteo i rekao dosta, prestanite. Niko nije pokušao sprečiti to nasilje. Jednostavno smatram da svi peru ruke, ali da mi to ne smemo dozvoliti. Tražimo najoštrije kazne za sve krivce i za one koji su upravljali tom bolnicom. Želimo da se izvuku svi slučajevi, sada izlaze na videlo još puno drugih slučajeva. Mogu samo da kažem da me prvi put strah, strah me je gde živim, među kojim ljudima živim, ako ih se uopšte može nazvati ljudima.
Zašto su svi u bolnici ćutali o tome što se dešava iza zatvorenih vrata sobe 11A?
– Kažu da je to anđeoski broj, broj 11. Zašto su svi ćutali? Ćutali su jer su verovatno skrivali neke stvari. Sad smo već zaključili uobičajena praksa po kome se reaguje kada neko ima paranoidne misli ili kada je neko uznemiren ili kada ga treba smiriti.
Foto:Telegraf
– I sama sam imala napad panike, osamdesetih godina. Znam šta znači napad panike! Mogu reći da nikada nisam doživela tako nehumano postupanje, nisam ni znala da se tako postupa u našim ustanovama, koje trebaju pružiti pomoć. Ovde je Isus i za mene, a on je rekao na krstu: “Oprosti im Bože jer ne znaju šta čine”. Ovi su ljudi znali šta čine. Znači oni su besramno, mučki, mučenički ubili dečka pred kojim je bio život, koji je očekivao svoje dete, i koji je bio vezan, ne zaboravite. Nemojte da vas uguše. Progovorite, svi moramo progovoriti o svojim iskustvima.
Marko Cuurin oglasio se nakon što je slučaj iz zagrebačke klinike za psihijatriju Sveti Ivan izazvao veliku pažnju javnosti. Otkrio je da je njegova majka bila pacijentkinja te ustanove i da je tamo preminula pod čudnim okolnostima. Šta misliš koliko je zataškanih slučajeva samo u toj bolnici?
– Marka sam nedavno upoznala. Znam za njegovu borbu i ovom prilikom izjavljujem saučešće celoj porodici Periš, kao i Marku, kao i svima koji su proživeli takve užasne situacije, užasna iskustva. Drago mi je da je Marko progovorio, svi koji smo vidljivi moramo govoriti o takvim stvarima.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar