Hollywood ju je otpisao zbog uloge koja joj je donijela status seks-ikone, evo kako se vratila

Američka glumica Elizabeth Berkley je tijekom posljednjih 30 godina izgradila karijeru na filmu, televiziji i na kazališnim daskama, no široj publici ostala je u pamćenju najviše kao Nomi Malone u filmu “Showgirls”. Film je svojedobno izazvao niz kontroverzi u Hollywoodu, a unatoč podijeljenim kritikama, Berkley je nametnula kao ozbiljna glumica. 

Rođena je 28. srpnja 1972. godine u Farmington Hillsu. Odrasla je u konzervativnoj židovskoj obitelji zajedno sa starijim bratom Jasonom, a još od najranijeg djetinjstva pokazivala je izrazit interes za ples. Već s četiri godine počela je pohađati satove jazza i stepa, a ubrzo se posvetila i baletu. Nastupala je uz plesače American Ballet Theatrea te je tijekom pet godina sudjelovala u božićnoj izvedbi baleta Orašar u produkciji New York City Balleta u Detroitu. Roditelji su joj čak uredili prostor za vježbanje u obiteljskom domu kako bi mogla svakodnevno usavršavati plesne vještine. Upravo su nastupi na dječjim plesnim recitalima probudili njezinu želju da jednog dana postane glumica.

Uz ples, rano je razvila zanimanje za glumu i pjevanje. Nastupala je u školskim predstavama, a kazališni debi ostvarila je u ulozi Snoopyja u mjuziklu “You’re a Good Man, Charlie Brown”. Već kao djevojčica nastupala je u regionalnim kazalištima te stekla članstvo u glumačkom sindikatu Actors’ Equity. Istodobno se bavila i manekenstvom. Sudjelovala je u kampanjama za robne kuće Hudson’s te se pojavljivala u televizijskim reklamama u nekoliko američkih gradova i Kanadi. Zaradu od modelinga koristila je za putovanja u Los Angeles i New York, gdje je pohađala satove glume, plesa i pjevanja kod uglednih stručnjaka.

Jedan od ključnih trenutaka njezine karijere dogodio se kada je televizijskom producentu Normanu Learu napisala osobno pismo u kojem ga je zamolila da joj pomogne ostvariti glumačku karijeru. Iako nije odmah dobila priliku, njegov ured ju je ohrabrio da im se javi kada ponovno bude u Los Angelesu. Nekoliko godina kasnije upravo joj je Lear pomogao pronaći talent-agenta, što je dovelo do njezina prvog televizijskog nastupa u seriji “Gimme a Break!” te filmskog debija u kratkom filmu “Platinum Blonde” 1986. godine. S obitelji se 1988. preselila u Los Angeles, a karijeru joj je lansirala uloga u seriji “Saved by the Bell”. Kao Jessie Spano osvojila je publiku, a za vrijeme snimanja gostovala je i u drugim TV projektima. 

Kontroverze oko filma “Showgirls”

U proljeće 1994. godine krenule su audicije za film Paula Verhovena “Showgirls”, a Berkley je scenarij dobila mjesecima unaprijed. Osjetila je veliku povezanost s glavnom ulogom filma, a kako bi dobro napravila istraživanje nerijetko je bila gošća stiptiz klubva u Los Angelesu, Las Vegasu i New Yorku. Intervjuirala je striptizete, bila je odlučna u tome da dobije tu ulogu, no njezina agencija bila je protiv. Glumica je na kraju osobno nazvala producenta filma Charlieja Evansa te mu se predstavila kao Moni. Već na prvoj audiciji redatelj je komentirao kako otkazuje casting jer ne postoji nitko pored Berkley tko bi mogao bolje utjeloviti Nomi Malone. 

Glumica je dobila ulogu te je 12 tjedana intenzivno vježbala s koreografima. Zanimljivo, dok se pripremala za ulogu, naletjela je na Demi Moore u jednom striptiz klubu, dok se ona pripremala za ulogu u filmu “Striptiz”. Elizabeth Berkley predano je radila na svojoj ulozi, vježbala je i do 16 sati dnevno te ni u jednom trenutku nije tražila zamjenu. 

– Otišla sam u Cannes na Filmski festival te su me svijetu predstavili kao filmsku glumicu. Nikada do tada nisam to doživjela – rekla je Berkley kasnije u jednom intervjuu. Film “Showgirls” premijerno je predstavljen u rujnu 1995. godine, no glumici nakon toga nije bilo lako. Brojni kritičari komentirali su kako ne zna glumiti, uspoređivali su ju s lutkom, a samo nekolicina njih komentirala je kako je odlično odradila ulogu. Jedan novinar joj je čak intervju krenuo s pitanjem: “Kakav je osjećaj doživjeti toliki neuspjeh?”. 

– Bila sam na meti kritika, pljuvali su me gdje god su stigli i nisam razumjela zašto se to događa. Posao glumca je napraviti sve što redatelj zahtijeva i upravo sam to napravila, no sva krivnja je pala na mene – komentirala je godinama kasnije. Ipak, brojne kolege stale su u njezinu obranu, a neki od njih su i javno zauzimali njezinu stranu. 

Nakon filma “Showgirls”, Berkley je teško dolazila do uloga, a mnogi redatelji i producenti nisu se htjeli ni sastati s njom. Unatoč svemu, ostala je poznata kao “seks ikona 90-ih godina”.

Život nakon fijaska

Elizabeth Berkley postupno je obnovila glumačku karijeru nizom filmskih i kazališnih uloga. Već 1996. godine pojavila se u uspješnoj komediji “The First Wives Club”, koja je ostvarila veliki komercijalni uspjeh i donijela glumačkom ansamblu priznanje National Board of Review za najbolju skupnu glumačku izvedbu. Uslijedile su uloge u nezavisnim filmovima kao što su “The Real Blonde” i “Taxman”, gdje je kritika posebno pohvalila njezinu uvjerljivu interpretaciju i glumački napredak. Krajem devedesetih nastupila je i u sportskom filmu “Any Given Sunday” redatelja Olivera Stonea, a istodobno je ostvarila uspješnu kazališnu karijeru na londonskom West Endu, gdje je uz Eddieja Izzarda igrala u predstavi “Lenny”. Kritičari su njezinu izvedbu ocijenili jednom od najboljih u dotadašnjoj karijeri.

Početkom novog tisućljeća Berkley je nastavila nizati raznovrsne projekte na filmu, televiziji i kazalištu. Nastupila je u filmovima “The Curse of the Jade Scorpion” Woodyja Allena i “Roger Dodger”, za koji je dobila iznimno pozitivne kritike, dok je na Broadwayu igrala u predstavama “Sly Fox” i “Hurlyburly”. Posebno je odjeknula pohvala kazališnog kritičara Charlesa Isherwooda iz The New York Timesa, koji je javno priznao da je podcijenio njezin glumački talent. Na televiziji je ostvarila zapažene uloge u serijama “CSI: Miami”, “The L Word” i “Titus”, a tijekom štrajka američkih scenarista 2008. godine vodila je plesni reality-show “Step It Up and Dance”, koji je postao jedan od najgledanijih programa na televizijskoj mreži Bravo. Godine 2011. objavila je knjigu “Ask Elizabeth”, koja je dospjela na popis bestselera lista The New York Times, a iste godine glumila je i u televizijskom filmu “Lucky Christmas”.

Nakon rođenja sina 2012. godine privremeno se povukla iz glume, iako je nastavila povremeno nastupati na televiziji te sudjelovala u emisiji “Dancing with the Stars”. Veliki povratak ostvarila je 2020. godine reprizirajući svoju kultnu ulogu Jessie Spano u nastavku serije “Saved by the Bell”, u kojem je, uz glumu, sudjelovala i kao producentica. Sljedećih godina bila je uključena u nekoliko novih projekata, među kojima su film “Shell”, gostujuća uloga u završnoj sezoni serije “Cobra Kai” te angažman u dramskoj seriji “All’s Fair”. 

U privatnom životu od 2003. godine u braku je s umjetnikom i modnim dizajnerom Gregom Laurenom, nećakom Ralpha Laurena, s kojim ima sina Skyea Colea. Poznata je i po svom humanitarnom radu s mladima, vegetarijanskom načinu života te činjenici da ne puši i ne konzumira alkohol, zbog čega se često ističe kao primjer uravnoteženog i zdravog životnog stila.