radiobalkanfox
Malo mi je žao što neće pjevati pred više ljudi, žele je čuti. Ali zato su dvije večeri, a Knežev dvor idealan je prostor, poseban, ekskluzivan, baš kakav Tereza i zaslužuje, rekao nam je Ibrica Jusić (81).
A njegova sugrađanka Tereza Kesovija (87) ove subote i nedjelje ima oproštajne koncerte u Dubrovniku. U Splitu je na Starom placu pjevala prošlog mjeseca, sad je na redu Dubrovnik, pa slijede Ljubljana, vjerojatno u rujnu, te na njen rođendan, 3. listopada, Zagreb. Bit će to kraj veličanstvene karijere naše najveće glazbene dive. No pjesme i neponovljiv glas ostat će nam zauvijek.
U Splitu je dočekana, a i ispraćena ovacijama. Hoda uz pomoć štapa, na pozornici je i stolac, koji baš i ne koristi, pogotovo kad je ponesu emocije. I ne samo nju.
– Rekla je meni moja prijateljica Gorana: ‘Pogledaj, Tere, plače onaj gospodin, plače onaj mladić, žene, pa svi plaču’.
Pomislila sam: ‘Zašto?!’. Ajmo se radije veseliti. Ali dobro, to su bile emocije. Tako će biti i u Dubrovniku, tamo je sve počelo, a tako će biti i u Zagrebu, to su moji gradovi – rekla nam je Tereza nakon splitskog nastupa.
U svom je Dubrovniku imala i prvi nastup. Iako ju je Ibrica Jusić slušao i prije toga.
– Naša ulica bila je preko puta te muzičke škole i ja sam slušao Terezu kako vježba flautu i solo pjevanje. Imala je u Dubrovniku i prvi nastup, mislim da je bio u Domu kulture, moj brat Đelo ju je pratio na klasičnoj gitari. Znamo se od djetinjstva, više ni ne znam koliko je to točno godina, ali sigurno više od 70 – rekao nam je glazbenik.
U OPERI ČULI: ‘MATE, BACI ČEKIĆ’
Susretali su se potom po svijetu, Ibrici je posebno ostao u sjećanju nastup u Sydneyu i veličanstvena Opera House.
– Mi smo nastupili 1976. i nikad to neću zaboraviti. Tamo sve izgleda sjajno. Gledao sam tri godine ranije službeno otvaranje i pomislio kako bi bilo lijepo da mogu ondje nastupati. I eto, desilo se, zvali su Terezu i mene – rekao nam je Ibrica pa kroz smijeh nastavio:
– Došli smo u dvoranu, gledamo to zdanje, to čudo, kako dobro izgleda, kad odjednom čujemo kako netko viče ‘Mate, baci čekić’. Bio je to naš čovjek, direktor tehnike, on nam je potom sve pokazao, cijelu dvoranu.
Neko vrijeme sretali su se u Parizu, gdje su oboje bili.
– Nije bilo baš često, stanovali smo daleko jedno od drugog, ali kad bismo se vidjeli, popili bismo piće i popričali onako ‘po dubrovački’. Napravila je Tere veliku karijeru tamo, nastupala u slavnoj Olympiji. Ljudi nisu ni svjesni koliko je to jaka stvar. No doma je ipak ljepše i vratila se – rekao je Ibrica.
‘MI SMO ŽIVJELI ZA GLAZBU’
Sjeća se njenih prvih nastupa na festivalima, pobjeda, a bilo ih je mnogo, posebno u suradnji s njegovim bratom Đelom, nažalost pokojnim, ali velikim glazbenikom.
– Tereza je sigurno jedna od naših najvećih glazbenica. To je ta stara garda, Gabi Novak, Radojka Šverko, Zdenka Kovačiček… U ovim godinama sjetim se one od Gabi ‘Pamtim samo sretne dane’. Znate, mi smo generacija koja je živjela za glazbu, a imali smo blagodat da smo od nje mogli i živjeti. Tere je uvijek bila svoja, čvrsta, nju stvarno morate poznavati da biste shvatili kakva je – kaže nam Ibrica.
Posao mu ne dopušta da dođe barem na jedan Terezin koncert u Dubrovniku.
– Imam neka snimanja i nisam tamo. Žao mi je, Terezu smatram prijateljicom i ovo je oproštaj s njenim gradom u veličanstvenom ambijentu. Nadam se da ću moći doći barem na onaj zadnji koncert, na njen rođendan u Zagrebu.
Do tada će Ibrica imati nekoliko nastupa, jedan od njih je 30. lipnja u Mariboru, na Lentu, a prije će imati nekoliko koncerata na dubrovačkim Skalinama, što već nekoliko desetljeća nije propustio nijedno ljeto.
A o muzičkoj školi koju je spominjao, u kojoj je kao dijete slušao Terezu kako vježba, pričala nam je nedavno i ona.
– Znate, išla sam u školu ‘Luka Sorkočević’, htjeli su je zatvoriti. Ja sam onda došla kući i rekla da idem u Ljubljanu na natjecanje. Pitali su me što ću u bijelom svijetu, ni jezik ne znam, samo dubrovački. Ja sam svejedno otišla, iako nisam znala ni kakvu ću klavirsku pratnju imati. Pratio me Aleš, a kad su ocu poslali telegram da sam pobijedila, otrčao je u školu i profesoru rekao: ‘Želite zatvoriti školu, ona je pobijedila’. Škola radi i danas.
NAKON DUBROVNIKA PAUZA
Rekla je kako će pjevati dok je glas služi. I on nije problem, uvjerili smo se u to u Splitu. No koljena je više ne služe, bolovi su veliki, nije joj lako.
– Velike su vrućine, teško mi je to izdržati. Nakon Dubrovnika ću uzeti pauzu i spremiti se za Ljubljanu i Zagreb – rekla nam je tada Tereza.
Dodaj komentar