Sin pevačice Snežane Đurišić, Marko Gvozdenović, otvoreno je govorio o traumama koje je preživeo nakon jezivog napada koji se dogodio početkom godine na Vračaru.
Kako je priznao, posledice svega što je doživeo i dalje oseća, a najteže mu padaju noći i sećanja na torturu kroz koju je prošao.
Beogradski privrednik Z.I. (53) priznao je juče u Prvom osnovnom sudu u Beogradu da je 15. februara ove godine, u svom stanu na Vračaru, sa L.S. i maloletnicom satima brutalno mučio, maltretirao i ponižavao Marka Gvozdenovića.
Nakon potpunog priznanja krivice, sudija Dušica Ristić osudila je Z.I. na godinu dana kućnog zatvora. Pored kazne, izrečena mu je i mera zabrane približavanja oštećenom Gvozdenoviću na udaljenost manju od 300 metara, kao i zabrana komunikacije sa njim u naredne tri godine.
Kako je Marko priznao, posledice svega što je doživeo i dalje oseća, a najteže mu padaju noći i sećanja na torturu kroz koju je prošao.
– Dobro sam, radim u restoranu. Ja inače radim kao pomoćni kuvar u restoranu na Dunavu. Kako mogu da vam ulepšam dan, pošto je meni sve odvratno u poslednje vreme. Kako mi se ono desilo i noćne more, do znači, katastrofa. Deca mi pomažu da pozitivno razmišljam.
On je ostao zatečen kada je saznao da je doneta presuda protiv muškarca koji mu je naneo teške povrede.
– Ja stvarno toliko sam isključen. Nemam pojma šta se dešava. Meni su javili juče da imam juče suđenje. Ja sam rekao: “Zabole me uvo.” Nisam se ni pojavio. Stvarno ne znam šta se događa povodom svega. Ja sam digao ruke, na kraju ću ja da ispadnem kriv. Vi se šalite sa mnom? Juče je bilo suđenje. Ja nikome ne želim zlo. Ja sam čoveku odneo da jede, oni su toliko drogirani bili, napali su me. Zašto, ne znam. Ne može lepo da mi bude kad je nekom zlo. Ali, taj čovek, verujte mi, ja bih ga vezao za kola i vukao kroz grad. To je toliko nešto loše što sam ja upoznao. Kućni pritvor i to. Mene to ne zanima. Meni ostaje ono što sam zapamtio što mi je on radio. Trauma. To da li će on da bude osuđivan 100 ili 200 godina, mene ne zanima, meni je krivo samo zbog svega što se desilo. Nisam imao pojma za ovo, čujem sada od vas – rekao je on i dodao:
– Nikome ne želim zlo, ali on nije svestan. On je meni toliko naneo štete. Ja sam se malo nacirkao jednog puta i otišao. Sedeo preko puta njegovog stana sa drugaricom koja radi tu i kažem joj: “Idem da vidim ovu budalu.” Ona meni kaže: “Šta ćeš, šta ti je uradio?” Otišao sam kod njega i on meni kaže: “Gde si, otkud ti?” Ja mu kažem: “Jel ti znaš šta si uradio?”, a on odgovara: “A šta te boli ovo? Nije ti ništa.” On nije svestan. Imali smo kontakt nakon svega što se desilo, nekoliko puta smo se sretali, živeli smo istom dvorištu. Ja stvarno nisam agresivan, kada onda dođem kući, uveče me uhvati frka. Noću mi je najteže. Sin smiruje, on je prek i jako opasno dete, 15 godina trenira MMA. Baš je lud i opasan.
Zbog svega što se dogodilo, promenio je i mesto stanovanja, a kako kaže, na tome je insistirala njegova majka Snežana.
– Nisam više na Vračaru. Otišao sam odatle. Snežana je insistirala da ja odem odatle da ne bi bilo još skandala. Sa mamom se čujem. Ne viđamo se nešto puno. Čujemo se kao i ranije. Koliko se ona potresla, ja je nisam video takvu za 45 godina. Verujte mi, meni su napravili štetu i ja molim ljude oko mene da ne naprave njemu štetu. Pristalica sam da se neko malo pomuči, a to je zatvor. U njegovom slučaju je zatvor rešenje da se sredi. Ali on očigledno ne može. Mislim, to je on završio jer je milioner. On je završio to da sedi kući sa nanogicom – rekao je on i dodao da su mu supruga, majka i deca velika podrška:
– Mnogo mi je teško. Zovu me decu da dođu. Ja kažem da ne dolaze, izmišljam nešto, samo da budem sam. Samo mi posao pomaže, da budem aktivan, da nešto radim. Imam podršku od dece i od majke i to mi je dovoljno. Prijatelje sam jako davno zanemario, svi su nešto imali neku korist od mene, niko nije bio pravi drugar, sem Aca Pejovića i pojedinih, ima ih dvoje, troje od njih 100. Samo kad im je trebalo nešto u ono vreme kad sam ja radio na Pinku oni su bili tu, a ovako ništa.
Govorio je i o odnosu sa bivšom suprugom Đurđom, sa kojom je, uprkos razvodu, ostao u dobrim odnosima.
– Đurđa je tu, ali ja Đurđu ne diram. Đurđa ima čoveka s kojim živi već godinama. On je jako dobar dasa. On ima u Švedskoj neku firmu i on je razveden. Vodi računa stvarno o Đurđi i pazi mi na decu, hvala mu. Mojoj deci šta god je trebalo, kad ja nisam bio tu, on je bio tu. Tako da šta, šta mogu da kažem ružno za čoveka? Bivšu kad god pozovem, ona je stvarno tu. Ja i Đurđa smo ono od onih parova retkih koji smo se razveli sporazumno. Ja sam baš bio mnogo lep klinac i nisam imao mira i varao i pravio gluposti i sve razumem. Smirio sam se kasnije, ali Bože moj, tako je moralo da bude. Priznajem krivicu -rekao je Marko na kraju razgovora.
(Telegraf.rs/Blic)




Dodaj komentar