radiobalkanfox
Oglasi – Advertisemenet
Lejla i Amar upoznali su se sasvim slučajno jednog kišnog dana. Niko od njih nije mogao ni naslutiti da će taj susret promijeniti njihove živote. Godinama su bili nerazdvojni. Dijelili su snove, planove, radosti i tuge. Govorili su da ih ništa na svijetu neće rastaviti.
Oglasi – Advertisement
Međutim, život često ima drugačije planove.
Kako su godine prolazile, obaveze, posao i svakodnevni problemi počeli su stvarati nevidljiv zid između njih. Sve manje su razgovarali, a sve više šutjeli. Sitne svađe pretvarale su se u duge dane bez riječi. Iako su se voljeli, nijedno nije znalo kako da popravi ono što se polako lomilo.
Jedne večeri sjedili su na klupi na kojoj su se prvi put poljubili. Kiša je lagano padala, baš kao i onog dana kada su se upoznali.
„Možda je najbolje da svako krene svojim putem“, tiho je rekla Lejla.
Amar je osjetio kako mu se srce steže. Htio je da je zaustavi, da joj kaže da bez nje ne zna kako dalje, ali riječi nisu izlazile. Samo je nijemo klimnuo glavom.
Te noći rastali su se bez zagrljaja. Bez poljupca. Bez obećanja da će se ponovo vidjeti.
Mjeseci su prolazili. Lejla je pokušavala da nastavi dalje, a Amar je svake večeri otvarao stari album sa njihovim fotografijama. Nedostajao mu je njen osmijeh, njen glas i način na koji ga je gledala kada bi pomislio da niko ne obraća pažnju.
Jednog dana odlučio je da joj napiše pismo. Na nekoliko listova papira napisao je sve što nikada nije imao hrabrosti da kaže.
Napisao je da je još voli.
Da nijedan dan nije prošao a da nije pomislio na nju.
Da bi dao sve na svijetu samo da još jednom sjednu na onu staru klupu.
Pismo je stavio u kovertu i krenuo prema njenoj adresi.
Ali kada je stigao, saznao je da se Lejla prije nekoliko dana odselila u drugi grad. Nije ostavila novu adresu. Nije ostavila broj telefona.
Ostala je samo prazna kuća i uspomene.
Amar je dugo stajao ispred kapije držeći pismo u ruci. Suze su mu klizile niz lice dok je shvatao da je zakasnio.
Vratio se kući i pismo sakrio u ladicu. Nikada ga nije poslao.
Godinama kasnije i dalje ga je čuvao. Papir je požutio, slova izblijedjela, ali osjećanja nisu.
Ponekad najveće ljubavi ne završe svađom, izdajom ili mržnjom.
Ponekad završe tišinom.
A upravo ta tišina najviše boli.
Pouka: Ne čekajte da sutra kažete nekome koliko vam znači. Neke prilike se nikada ne vrate, a neke riječi ostanu zauvijek neizgovorene
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
Dodaj komentar