radiobalkanfox
Porodica Nuseibeh već vekovima svakodnevno obavlja poseban ritual u vezi sa čuvanjem jedne od najsvetijih hrišćanskih lokacija u Jerusalimu – Crkve Svetog Groba. Svakog dana, tačno dva sata nakon zalaska sunca, članovi ove porodice zajedno sa monasima zaključavaju crkvu, a otvaraju je dva sata pre svitanja. Ova tradicija, koja se prenosi s generacije na generaciju, traje već 1.300 godina. Wajeeh Nuseibeh, trenutni ključar Crkve, otkriva da je ovaj zadatak postojao još od sedmog veka, od vremena kada su muslimani prvi put osvojili Jerusalim.
Nedavno, Crkva Svetog Groba je prvi put u 1555 godina otvorila svoja vrata arheolozima u svrhu istraživanja. Ovo je centralno mesto hrišćanstva, mesto na kojem se veruje da je Isus Hrist bio sahranjen nakon raspeća i uskrsnuća. Ono što ovu crkvu čini posebnom je i činjenica da je ključar, Wajeeh Nuseibeh, musliman iz Starog grada u Jerusalimu, čija porodica već vekovima čuva ovaj sveti prostor. Njegov sin, budući ključar, trenutno zarađuje kao frizer dok čeka da preuzme ovu važnu ulogu.
Otključavanje glavnih vrata crkve nije običan posao. Ono je strogo regulisano i zahteva prisustvo predstavnika različitih hrišćanskih denominacija, franjevaca i Jermenske apostolske crkve. Ovi predstavnici, zajedno sa članovima porodice Nuseibeh, rade zajedno kako bi otvorili vrata crkve, održavajući vekovnu tradiciju koja je nastala iz poštovanja prema ovom svetom mestu.
Ova priča o saradnji i poštovanju među različitim verskim zajednicama predstavlja inspirativan primer kako istorijske tradicije mogu preživeti vekove i nastaviti da oblikuju zajednice u modernom svetu.
Osim toga, postoji i praktičan razlog zašto je ova tradicija nastavljena sve do danas. Crkva Svetog Groba je jedna od retkih crkava koja okuplja predstavnike šest različitih hrišćanskih crkava. Među njima često dolazi do nesuglasica, a upravo je čuvanje ključeva i briga o crkvi muslimanskoj porodici omogućila neutralnu ulogu u rešavanju potencijalnih sporova. Takođe, dogovor koji je postignut još u 12. veku između velikog vojskovođe Saladin i engleskog kralja Ričarda I Lavljeg Srca, obećavajući da će porodica Nuseibeh čuvati Sveti grob u korist hrišćana, predstavlja jedan od najlepših primera međuverske saradnje i poštovanja.
Ova priča nas podseća da su verska tolerancija i saradnja mogući i u najsvetijim mestima, te da se tradicija čuvanja i poštovanja istorijskih svetinja može održati čak i u savremenom svetu punom izazova i nesuglasica.
Dodaj komentar