Ivana Mihić se prisetila perioda iz devedesetih kada je sa kolegama osnovala sopstvenu produkciju tokom velike inflacije.
Učila je producentski posao praktično i suočavala se sa neizvesnostima u borbi za opstanak domaće kinematografije.
Srpska glumica Ivana Mihić prisetila se jednog od najtežih, ali i najvažnijih perioda u svojoj karijeri, kada se sredinom devedesetih godina hrabro upustila u producentske vode. U vreme ogromne inflacije, kada su državne producentske kuće propadale, Ivana je sa još desetak kolega osnovala svoju produkciju, čime su doslovno spasili domaću kinematografiju od potpune propasti.
Kao dvadesetpetogodišnja devojka, posao producenta morala je da uči “u hodu”, a borba za opstanak filma bila je nepredvidiva i iscrpljujuća. Putovala je po celoj Srbiji u potrazi za sponzorima, susrećući se sa surovom realnošću devedesetih – fabrike su se masovno zatvarale, a radnici završavali na minimalcima. Često bi se desilo da u ponedeljak zakaže sastanak u nekoj firmi, a da to preduzeće već sutradan padne pod stečaj.
Foto: Rajko Ristić / Ringier
Ono što posebno šokira iz današnje perspektive jesu neverovatni načini na koje su se filmovi tada finansirali.
“Dešavalo se da dobijem tonu čipsa”
Direktori firmi su pomagali onim što su imali, pa umesto novca, glumica je dobijala robu. “Dešavalo se da dobijem tonu čipsa, deset mašina za veš, pa da ja to prodam i taj novac upotrebim za, na primer, honorare ljudima,” otkrila je Ivana neverovatne detalje iz tog perioda.
Foto: Milan Ilić / Ringier
Pored ovakvih neobičnih “sponzorstava”, stalan problem bila je i razarajuća inflacija. Novac koji bi filmska ekipa mukotrpno sakupila ujutru, do večeri bi se “samo istopio” i potpuno izgubio vrednost. Ipak, uprkos nezamislivo teškim uslovima i svakodnevnoj borbi, njihov trud se.




Dodaj komentar