Pesma je objavljena 1974. godine i odmah postala veliki hit, iako su je kasnije prepevali drugi izvođači, uključujući Serbezovskog.
Najdirljiviji trenutak iz filma, kada slepi momak peva uz harmoniku, postao je osnova pesme.
Iako svi misle da je Muharem Serbezovski autor hita “Ramo, Ramo”, istina je drugačija. Tvorac pesme je Slobodan Boban Ilić koji je inspiraciju pronašao u indijskom filmu “Prijateljstvo”. Radnja filma prati vezu slepog mladića i njegovog hromog prijatelja, a to je inspirisalo Slobodana da napiše pesmu o dva prijatelja.
Slobodan je jednom prilikom govorio o tom periodu.
– Gledao sam taj film nedelju dana u bioskopu. Svaki put sam izlazio uplakan. Toliko me je pogodila ta priča o prijateljstvu i razdvajanju – ispričao je tada za Glas juga.
Najupečatljiviji momenat, onaj u kojem slepi momak pušta glas uz pratnju usne harmonike dok prolaznici zastaju, postao je temelj pesme. Prijatelje je u rastavio život – jedan je otišao u školu, dok je drugi ostao na ulici.
Foto: youtube glas juga / screenshot
-Sedeo sam na poslu i počeo da maštam o toj priči. Tako je nastao prvi tekst – rekao je pevač tada.
Boža Milivojević je uredio tekst i dodao mu finalni sjaj, a numera je objavljena 1974. godine
– Nisam mogao da verujem šta se dešava. Otišao sam u prodavnicu da kupim ploču, a prodavačica mi kaže da je prodala 5.000 komada za jedan dan. Ljudi su se okupili čim je pustila pesmu.
Slobodan Ilić Boban je, tokom svoje karijere, sarađivao sa brojnim poznatim muzičarima, među kojima su Šaban Šaulić, Sinan Sakić, Vesna Zmijanac, Toma Zdravković, Džej, Silvana Armenulić i drugi. Iz muzike se povukao 1995. godine, nakon što je objavio ploču pod nazivom “Bože, ako te ima” za bugarsko tržište.
Kasnije je pesmu prepevao Muharem Serbezovski.
Muharem o siromaštvu
Podsetimo, Muharem je nedavno proslavio 50 godina karijere, a jednom prilikom je govorio o siromaštvu.
– Detinjstvo me podseća na siromaštvo. Bilo nas je devetoro dece. Šest sestara i tri brata. Spavali smo u jednoj sobi, poređani kao sardine. Ko ima sreće i stigne na vreme kada je jelo, on će se najesti. Bilo je dana kada smo baš bili gladni. Detinjstvo je na mene ostavilo veliki trag. Tada sam neprestano sam razmišljao da li ću izaći iz te bede. Bio sam željan svega. Kada sam imao 12 godina prvi put sam probao čokoladu i mleko. Međutim, kod nas su se u kući glad, ali i sitost podnosili sa osmehom – rekao je on tada i dodao:
Foto: Rajko Ristić / Ringier
– Moji roditelji su bili ponosni uprkos bedi. Otac je bio učitelj u školi koju sam pohađao, a majka je bila čistačica u bogatim kućama. On nas je oduvek terao da učimo. U knjigama postoji rečenica: “Čovek je stvoren da bi se trudio”, a on se vodio njome. Imao sam sve petice tokom školovanja. Bio sam fino dete, potpuno operisan od incidenata. Moji roditelji su zbog toga bili i ostali ponosni na mene.




Dodaj komentar