Američki glumac, scenarist i producent John Cusack, lice koje je obilježilo jednu filmsku eru, iako uskoro slavi 60. rođendan, ostaje sinonim za inteligentnog i šarmantnog autsajdera. S karijerom dugom preko četiri desetljeća, uspješno je plovio između blockbustera i nezavisnih filmova, no danas ga jednako definira i beskompromisni aktivizam, daleko od svjetala reflektora.
Rođen u kreativnoj obitelji u Illinoisu, Cusack je rano ušao u svijet glume. Osamdesetih se proslavio ulogama u tinejdžerskim klasicima koji su definirali generaciju, poput “Šesnaest svijeća” i “Bolje biti mrtav”. Ipak, trenutak koji ga je zacementirao u pop-kulturi bila je uloga Lloyda Doblera u romantičnoj komediji “Reci bilo što” (1989.). Scena u kojoj stoji ispod prozora svoje ljubavi, podižući kazetofon iznad glave, postala je jednim od najprepoznatljivijih prizora u povijesti filma. Tijekom devedesetih vješto se odmaknuo od imidža tinejdžerske zvijezde, pokazavši zavidnu glumačku svestranost. Briljirao je u crnim komedijama poput “Grosse Pointe Blank”, za koji je pisao i scenarij, te u nadrealnoj fantaziji “Biti John Malkovich”, koja mu je donijela ovacije kritike. Uloga vlasnika prodavaonice ploča u filmu “Vjernost do groba”, adaptaciji romana Nicka Hornbyja, donijela mu je nominaciju za Zlatni globus i status kultnog heroja za sve one koji su se osjećali pomalo izgubljeno. Njegova filmografija dokaz je neustrašivosti u odabiru uloga, od akcijskih hitova poput “Con Aira” do psiholoških trilera kao što su “Identitet” i “1408”.
Privatnost kao posljednje utočište
Unatoč desetljećima provedenim pod povećalom javnosti, Cusack je uspio sačuvati svoj privatni život gotovo hermetički zatvorenim. Nikada se nije ženio i nema djece, a o svojim romantičnim vezama, iako su ga mediji povezivali s brojnim kolegicama, nikada nije javno govorio. Njegov stav je čvrst i jasan, a jednom je prilikom izjavio kako mu “društvo neće govoriti što da radi” po pitanju braka. Smatra da emocionalne veze ne smiju biti materijal za medije, što je rijedak stav u industriji koja se hrani privatnošću zvijezda. Ta potreba za kontrolom vlastitog narativa proteže se i na njegov javni angažman, gdje platformu koju mu je slava dala koristi ne za samopromociju, već za promicanje ideja u koje duboko vjeruje.
Cusackov aktivizam nije pomodna faza, već duboko ukorijenjen dio njegova identiteta. Bio je glasan kritičar rata u Iraku i administracije Georgea W. Busha, a svoje društvene mreže redovito koristi kao platformu za raspravu o ljudskim pravima, vladinoj transparentnosti i socijalnoj pravdi. Svjestan je da ga je takva otvorenost možda koštala nekih uloga, no kako sam kaže, miran san mu je važniji od pasivnosti.
U službi slobode medija
Njegov angažman dobio je konkretan oblik 2012. godine, kada je postao jedan od osnivača Zaklade za slobodu medija (Freedom of the Press Foundation). U nedavnom intervjuu objasnio je kako je sve počelo.
​- Okupili smo se prije trinaestak godina. Poticaj je bila PayPalova blokada protiv WikiLeaksa. Pomislili smo: “Hajdemo se udružiti i boriti se protiv toga, a usput stvoriti krovnu organizaciju za slobodu medija”, jer s obzirom na smjer u kojem je zemlja išla, bilo je jasno da će doći do napada na slobodnu štampu – rekao je Cusack.
U osnivačkoj grupi bili su, uz njega, i zviždač Daniel Ellsberg, redateljica Laura Poitras te aktivist JP Barlow. Uskoro im se pridružio i Edward Snowden, koji je kasnije postao predsjednik odbora. Cusack se prisjetio kako je u to vrijeme upozoravao ljude na masovni nadzor.
​- Govorio sam ljudima: “Znate, vaši telefoni, sve se prikuplja. Metapodaci su nova nafta i uzimaju sve što govorite.” Ljudi su mi odgovarali: “Ludi ste.” A ja bih rekao: “Vidio sam to. Vidio sam te stvari.” –
Javni podaci iza zida naplate
Jedna od tema za koju se Cusack trenutno posebno zalaže jest problem novinarskih članaka temeljenih na dokumentima dobivenim putem Zakona o slobodi informiranja (FOIA) koji završavaju iza zidova naplate (paywalla). Smatra to temeljnim paradoksom.
​- Postoji ironija u činjenici da izvještavanje temeljeno na FOIA-i često završi iza paywalla, jer javnost je vlasnik vladinih zapisa. Mi financiramo njihovo stvaranje kroz poreze i financiramo agencije koje ih proizvode. Cijeli aparat izgrađen je na premisi da te informacije pripadaju nama. Dakle, kada novinar podnese zahtjev putem FOIA-e, priča koja nastane proizvod je javnog ulaganja. Ako ta priča zatim ode iza paywalla, to pravo postaje privilegija – ističe Cusack.
Pixsell |
On ne zagovara ukidanje plaćanja za novinare, svjestan je teških ekonomskih realnosti s kojima se redakcije suočavaju. Ipak, povlači ključnu razliku.
​- Prvi amandman ne štiti industrije, ne jamči pravo na prodaju automobila ili proizvodnju lijekova. On štiti religiju, govor, tisak i peticiju. Tisak se spominje ne zato što su novine bile profitabilne, već zato što je informirani građanin preduvjet za samoupravu. Tisak je jedino privatno poduzeće izričito navedeno u Ustavu, ne kao komercijalni interes koji treba zaštititi, već kao demokratska funkcija koju treba očuvati – objašnjava.
Otvorenost kao dobar poslovni model
Cusack tvrdi da uklanjanje paywalla za takve priče nije financijsko samoubojstvo, već, kontraintuitivno, može biti i dobar poslovni potez. Citira primjer časopisa Wired, koji je nakon ukidanja naplate za izvještavanje temeljeno na javnim dokumentima zabilježio ogroman porast pretplatnika. Ljudi su cijenili taj potez i nagradili ga svojom podrškom. Prema njegovu mišljenju, komentari i intervjui sa zvijezdama mogu ostati iza paywalla, ali ključne vijesti moraju biti dostupne svima.
​- Kada se radi o udarnim vijestima, paywallovi ne samo da ograničavaju čitateljstvo, oni stvaraju svojevrsno slojevito građanstvo, gdje si jedna skupina može priuštiti da zna što vlada radi u njihovo ime, a druga ne može. Zajednice koje su najčešće pod nadzorom, policijskim progonom, pritvarane ili deportirane, iste su one zajednice koje si najmanje mogu priuštiti pretplatu na vijesti – zaključuje, navodeći primjer ICE-ovih racija u Chicagu, gdje su ključne informacije o uhićenjima i pravima građana bile zaključane iza pretplate.
Kroz svoj rad i javne istupe, John Cusack dokazuje da je ostao vjeran sebi – buntovnik koji koristi svoj glas ne da bi bio glasan, već da bi se čule važne istine.




Dodaj komentar