Sinoćna beogradska noć u Teatru Odeon donela je pozorišno iskustvo koje gledaoca istovremeno vizuelno šokira i emotivno razoružava. Predstava “Lucifer” nije samo još jedno igranje sa biblijskim motivima, već ozbiljan scenski spektakl u kom scenografija i specijalni efekti pomeraju granice onoga što smo navikli da vidimo na domaćim daskama. Ipak, iza te grandiozne kulise krije se mnogo dublja priča koja me je, priznajem, potpuno iznenadila.
Radnja nas uvodi u svet u kom je Lucifer, po kazni, poslat na zemlju među ljude. I na prvu loptu, taj novi teren mu se i te kako dopada. Ljudske duše su kvarljiva roba, baš onakva kakvu on najviše voli da konzumira. Međutim, postoje likovi i situacije koji mogu da iznenade i samog Princa tame. Kada pokuša da kupi dušu korumpiranog opštinskog funkcionera Srbe, a usput se neplanirano zaljubi u njegovu sestru, Lucifer ne može da veruje šta ga je snašlo.
Ono što je najsnažniji utisak ove predstave jeste njena suštinska poruka: ljubav ima moć da iskoreni i najtvrđe, iskonsko zlo. Gledajući komad, shvatate da čak i čista zloba u sebi sadrži zrno dobrog, samo je potreban okidač, jedan iskren trenutak, koji će tu dobrotu osloboditi. Princ tame odjednom na svojoj koži uči šta je ljubav – ona ista sila zbog koje žene plaču, a muškarci piju i lažu da ne bi plakali. Lucifer upada u klopku ljudskih emocija i mora da se izbori sam sa sobom, svestan da ukoliko pokaže slabost, gubi sve što je njegovom mračnom ugledu važno.
“>
Predstava “Lucifer” teatar Odeon
Pogledaj galeriju
Predstava “Lucifer” teatar Odeon
Instagram.com printscreen





Dodaj komentar