Radio BalkanFox

Kako je umro Đura Jakšić


Na današnji dan navršava se 148 godina od smrti Đure Jakšića, jednog od najvećih srpskih pesnika i slikara 19. veka, čiji je život obeležila neprestana borba sa siromaštvom, bolešću i autoritetima. Preminuo je 1878. godine u Beogradu, sa samo 46 godina, a njegovi poslednji meseci ostali su povezani sa sukobom sa generalom Rankom Alimpićem i pričom o brutalnom prebijanju u Skadarskoj ulici. O tom događaju javnost je detaljnije saznala tek 1906. godine, kada je objavljeno svedočenje Žarka Ilića, koje je otvorilo pitanje da li je pesnikova oštra kritika vojnog vrha doprinela tragediji koja je usledila.

djura-jaksic-portret-5455.jpg

Foto: Arhivska Fotografija

Jakšić nije bio samo književnik koji je stvarao stihove o slobodi, ljubavi i otadžbini. Bio je i slikar, učitelj, ratni izveštač i čovek izuzetno nemirnog temperamenta, koji je zbog svojih stavova često dolazio u sukob sa predstavnicima vlasti. Njegova životna priča svedoči o položaju umetnika u Srbiji druge polovine 19. veka, ali i o vremenu u kojem je javna kritika uticajnih ljudi mogla da dovede do ozbiljnih posledica.

Od Srpske Crnje do beogradskih kafana

Đura Jakšić, čije je kršteno ime bilo Georgije, rođen je 27. jula 1832. godine u Srpskoj Crnji, u Banatu, u svešteničkoj porodici. Umetničke sklonosti pokazivao je veoma rano, a slikarstvo je učio u Temišvaru, Pešti, Beču i drugim sredinama u kojima je tokom mladosti boravio.

Iako je danas podjednako poznat po poeziji i slikarstvu, umetnički put nije mu doneo materijalnu sigurnost. Menjao je mesta boravka i poslove, radio kao učitelj u manjim srpskim sredinama i predavao crtanje, dok je slobodno vreme posvećivao književnosti i slikanju.

Tokom karijere radio je u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, Rači, Požarevcu, Kragujevcu i Jagodini, a kasnije se nastanio u Beogradu, gde je od 1872. godine bio zaposlen kao korektor Državne štamparije.

djura-jaksic-autoportret2.jpg

Foto: Privatna Arhiva

Njegovo ime ostalo je neraskidivo povezano sa Skadarlijom, koja je u drugoj polovini 19. veka bila mnogo drugačija od današnje boemske četvrti. U to vreme bila je to siromašna gradska ulica, sa skromnim kućama i stanovnicima koji su često živeli na ivici egzistencije.

Jakšić je voleo kafane i razgovore koji su se u njima vodili, ali njegova boemska priroda bila je samo jedan deo ličnosti. Bio je izuzetno osetljiv na nepravdu, naglog temperamenta i spreman da javno kritikuje ljude na visokim položajima, čak i kada je znao da će zbog toga imati problema.

Na ratištu video ono o čemu nije želeo da ćuti

Tokom Prvog srpsko-turskog rata 1876. godine Jakšić je boravio na Drinskom frontu kao ratni izveštač. Na tom području srpskim snagama komandovao je general Ranko Alimpić, jedan od istaknutih oficira Kneževine Srbije.

Pesnik se sa ratišta vratio razočaran vojnim rukovođenjem, a svoja iskustva pretočio je u književni tekst koji će ga dovesti u ozbiljan sukob sa generalom.

U pripoveci „Ranjenik“, objavljenoj 1877. godine u kalendaru „Orao“ za narednu godinu,Jakšić je oštro prikazao ponašanje vojnog vrha. Iako je delo bilo književno, general Alimpić prepoznao je u njemu kritiku na sopstveni račun i pokrenuo postupak protiv pisca zbog uvrede i klevete.

Jakšić je tokom 1878. godine više puta saslušavan. Prvobitno je izveden pred preki vojni sud, koji mu je izrekao kaznu od petnaest dana zatvora, ali je ta presuda poništena, a predmet prosleđen redovnom sudu. Kasnije mu je takođe izrečena zatvorska kazna od petnaest dana, koju je apelacioni sud smanjio na osam.

Prikaz Takovskog ustanka koji je naslikao Đura Jakšić, ilustrujući srpski ustanak protiv osmanske vlasti 1815. godine, prikazujući srpske vođe kako se okupljaju ispod Takovskog hrasta da bi započeli ustanak.

Prikaz Takovskog ustanka koji je naslikao Đura Jakšić, ilustrujući srpski ustanak protiv osmanske vlasti 1815. godine Foto: UtCon Collection / Alamy / Profimedia

Pesnik, međutim, kaznu nikada nije izdržao. Njegovo zdravstveno stanje bilo je sve lošije, a smrt ga je pretekla pre nego što je sudski postupak dobio svoj konačni praktični epilog.

Jedan dinar i rečenica koja je razbesnela oficire

Posebno zanimljiva epizoda iz poslednje godine Jakšićevog života sačuvana je zahvaljujući Žarku Iliću, najmlađem bratu pesnika Vojislava Ilića, koji je o njoj pisao u novosadskoj „Zastavi“ 3. juna 1906. godine.

Prema njegovom svedočenju, jednog letnjeg dana 1878. ispred beogradskog hotela „Pariz“ sedela je grupa oficira, među kojima se nalazio i general Ranko Alimpić. Jakšić je prošao pored njih i produžio ulicom, kada je ugledao seljaka koji je terao nekoliko volova.

Pesnik ga je, kako je zapisao Ilić, zaustavio, upitao da li prolazi Terazijama i dao mu jedan dinar. Zauzvrat je tražio da, kada priđe oficirima, udari jednog vola i izgovori rečenicu koja je predstavljala otvoreno ruganje generalu.

„Šta se ustežeš kao Ranko Alimpić na Drini!“

Seljak je, prema ovom zapisu, uradio ono što je od njega traženo. Pred oficirima je izgovorio sporne reči, nakon čega je jedan od prisutnih krenuo za njim i odveo ga do žandarmerijske stanice.

Tokom ispitivanja seljak je navodno priznao da mu je rečenicu kazao nepoznati gospodin koji mu je za to dao jedan dinar. Kako je Jakšićev sukob sa Alimpićem već bio poznat, sumnja je ubrzo pala na pesnika.

Žarko Ilić je naveo da je događaj ispred hotela lično video i čuo. Međutim, deo priče o onome što se kasnije dogodilo saznao je, prema sopstvenom objašnjenju, od poznanika koji je radio kao policijski detektiv.

Dvojica muškaraca presrela su ga u Skadarskoj ulici

Noćna straža Đure Jakšića je značajno umetničko delo koje odražava jedinstveni stil i tehniku umetnika

Noćna straža Đure Jakšića je značajno umetničko delo koje odražava jedinstveni stil i tehniku umetnika Foto: Archive PL / Alamy / Profimedia

U istom svedočenju Ilić je opisao i napad na Đuru Jakšića koji se navodno dogodio nedugo nakon incidenta sa seljakom.

Prema njegovoj priči, pesnik se jedne večeri vraćao kući iz društva, prolazeći gotovo pustom Skadarskom ulicom. Tada su ga presrela dvojica noćnih stražara, obučena u civilnu odeću, koji su ga oborili na zemlju i počeli da tuku.

Ilić je tvrdio da je Jakšić bio toliko teško pretučen da je jedva uspeo da stigne do kuće. Ubrzo zatim njegovo zdravlje naglo se pogoršalo, a pesnik je završio u postelji iz koje više nije ustao.

Ovo svedočenje godinama je korišćeno kao osnova za tvrdnje da je Jakšić bio žrtva osvete zbog sukoba sa generalom Alimpićem. Ipak, iako je priča ostala važan deo njegovih biografskih prikaza, nije pouzdano dokazano ko je eventualni napad naredio, niti da je prebijanje bilo neposredan uzrok njegove smrti.

Jakšić je već duže vreme bolovao od tuberkuloze, a teški životni uslovi dodatno su pogoršavali njegovo zdravstveno stanje. Zbog toga se njegovo prebijanje, opisano u kasnijem svedočenju, može posmatrati kao mogući dodatni udarac već narušenom zdravlju, ali ne kao medicinski utvrđen uzrok smrti.

djura-jaksic-portret-5455.jpg

Foto: Arhivska Fotografija

Umro je u siromaštvu, a Beograd izašao da ga isprati

Đura Jakšić preminuo je 16. novembra 1878. godine, u šest sati ujutru, u Beogradu. Imao je 46 godina, a iza sebe je ostavio suprugu, decu i umetnička dela koja će postati nezaobilazni deo srpske kulturne istorije.

U „Srpskim novinama“ narednog dana objavljena je umrlica u kojoj je porodica saopštila da je pesnik i korektor Državne štamparije preminuo prethodnog jutra.

Njegova smrt izazvala je veliku pažnju prestoničke javnosti. Iako je za života često kuburio sa novcem, sahranjen je uz prisustvo brojnih književnika, umetnika, profesora, državnih činovnika, vojnika, studenata i običnih građana.

Kovčeg sa njegovim telom iz kuće u Skadarskoj ulici izneli su istaknuti savremenici, među kojima su bili Jovan Jovanović Zmaj, Milan Kujundžić Aberdar, Milorad Popović Šapčanin i Jovan Dragašević.

Zbog teškog materijalnog stanja njegove porodice prikupljani su i dobrovoljni prilozi za sahranu. Na Narodnom pozorištu dva dana bila je istaknuta crna zastava, dok su se građani okupljali kako bi odali poslednju počast preminulom umetniku.

Opelo je održano u Vaznesenskoj crkvi, a Jakšić je prvobitno sahranjen na Starom beogradskom groblju, kod crkve Svetog Marka. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneti na Novo groblje.

Prema istorijskim prikazima sahrane, u povorci je učestvovalo nekoliko hiljada ljudi, što je za tadašnji Beograd predstavljalo izuzetno veliki skup.

Sudski predmet zatvoren tek kada je pesnik umro

Jedan od najgorčih detalja iz završnice Jakšićevog života odnosi se na sudski postupak koji je vođen protiv njega zbog kritike generala Alimpića.

Iako je bio osuđen na zatvorsku kaznu, bolest i smrt sprečile su njeno izvršenje. Nakon što je pesnik preminuo, predmet je administrativno zaključen.

011_NOVEMBAR_ DJURA JAKSIC.JPG

Foto: JKP Beogradska groblja

U zapisima o ovom slučaju navodi se da je sudski činovnik ostavio sledeću belešku:

„Pošto je Đura Jakšić umro, to da se ovaj predmet za svršen smatra i akta u arhivu ostave.“

Tako je čovek koji je svojim književnim delima branio ideju slobode završio život pod teretom postupka pokrenutog zbog javne kritike vojnog autoriteta.

Jakšić je iza sebe ostavio pesme „Otadžbina“, „Ponoć“, „Na Liparu“ i „Padajte, braćo“, istorijske drame „Seoba Srbalja“, „Jelisaveta, kneginja crnogorska“ i „Stanoje Glavaš“, kao i brojna slikarska dela, među kojima posebno mesto zauzima čuvena „Devojka u plavom“.

 Video: Predstavljanje knjige intervjua sa Ljubivojem Ršumovićem

Predstavljena je knjiga intervjua sa Ljubivojem Ršumovićem, pod nazivom „Pomozi mi kazati” Izvor: Kurir



Kurir

radiobalkanfox

Dodaj komentar

RadioBalkanfox na Facebook

Loading...