„Kolega je držao gornji dio, ja donji“: Kako obezbjeđenje pravda intervenciju nad Novosađaninom

Oglasi – Advertisemenet

Četiri godine nakon incidenta koji je izazvao veliku pažnju javnosti, slučaj Milorada Ljeskovca iz Novi Sad završen je bez sudskog epiloga. Krivična prijava protiv njega je odbačena, dok su prijave protiv pripadnika privatnog obezbjeđenja odbačene još ranije. Time je zatvoren jedan od kontroverznijih događaja sa protesta održanih u julu 2022. godine, ali bez jasnog odgovora na ključna pitanja.

Oglasi – Advertisement

Prema dostupnim informacijama, uključujući i izvještavanje portala Nova.rs, tužilaštvo je zaključilo da nema osnova za dalje postupanje ni protiv jedne strane.

Incident tokom protesta i snimci koji su obišli javnost

Događaj koji je pokrenuo čitav slučaj desio se 21. jula 2022. godine, tokom protesta protiv usvajanja Generalnog urbanističkog plana Novog Sada do 2030. godine. U blizini zgrade Pokrajinske vlade i Skupštine AP Vojvodine formiran je kordon u kojem su, uz policiju, učestvovali i pripadnici privatnog obezbjeđenja.

U tom trenutku dolazi do sukoba s demonstrantima. Na snimcima koji su se brzo proširili društvenim mrežama vidi se kako više osoba drži Milorada Ljeskovca na tlu, dok jedan od njih koljenom pritiska njegovo tijelo u predjelu vrata ili leđa. Ljeskovac je tokom intervencije izgubio svijest, što je dodatno pojačalo reakcije javnosti.

Stavovi obezbjeđenja: „Postupali smo profesionalno“

Pripadnici firme „Intersec team“, koji su tog dana bili angažovani, u svojim izjavama naveli su da su postupali u skladu s ovlaštenjima i u saradnji s policijom.

Dragan Silbaški istakao je da su demonstranti, prema njihovom viđenju, od početka bili agresivni – da su vrijeđali, fizički nasrtali i pokušavali probiti zaštitnu ogradu. Prema njegovim riječima, Ljeskovac je bio među onima koji su pružali otpor i pokušavali napasti policiju.

Sličan iskaz dao je i Petar Ćeran, koji je naveo da je intervencija bila usmjerena isključivo na savladavanje otpora i da nije bilo prekomjerne upotrebe sile. Posebno je naglasio da pritisak nije bio usmjeren na vrat, već na leđa, te da se situacija ne može porediti s poznatim slučajevima policijskog nasilja u svijetu.

Odluke tužilaštva i pravni tok postupka

Uprkos snimcima koji sugerišu drugačiju sliku događaja, tužilaštvo je odlučilo odbaciti prijavu protiv pripadnika obezbjeđenja. Ova odluka donesena je ranije, a žalba na nju nije podnesena.

Istovremeno, pravni tim Gradskog odbora Stranke slobode i pravde podnio je prijavu protiv firme zbog navodnog nezakonitog obavljanja djelatnosti privatnog obezbjeđenja, ali je i ta prijava odbačena već u avgustu 2023. godine.

Na kraju, nakon višegodišnjeg postupka, odbačena je i prijava protiv samog Ljeskovca.

Reakcije: „Pravda nije zadovoljena“

Milorad Ljeskovac izjavio je da je četiri godine čekao završetak postupka, ali da odgovore na ključna pitanja nije dobio.

Istakao je da su institucije, uključujući tužilaštvo, unutrašnju kontrolu i Zaštitnika građana, ostale bez konkretnog odgovora na njegov slučaj. Posebno je izrazio zabrinutost zbog, kako tvrdi, sve češćih slučajeva upotrebe sile prema demonstrantima.

Njegov advokat, Ivan Gvozdenac, ocijenio je da je čitav proces bio nelogičan od samog početka, naglašavajući da je Ljeskovac tokom intervencije ostao bez svijesti, a ipak bio predmet krivične prijave.

Širi kontekst: odnos prema protestima i upotrebi sile

Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje granica upotrebe sile tokom javnih okupljanja i odgovornosti onih koji učestvuju u obezbjeđivanju takvih događaja.

U situacijama kada su uključeni i policija i privatne sigurnosne strukture, dodatno se komplikuje pitanje nadležnosti i kontrole postupanja. Upravo zbog toga ovakvi slučajevi često izazivaju podijeljene reakcije – između službenih izvještaja i percepcije javnosti.

Slučaj Milorada Ljeskovca formalno je završen, ali suštinski ostaje bez jasnog odgovora. Iako su sve prijave odbačene, javnost i dalje nema jedinstvenu sliku o tome šta se zaista dogodilo tog jula u Novom Sadu.

Ovakav epilog ukazuje na širi problem – nedostatak transparentnosti i povjerenja u institucionalne procese kada je riječ o osjetljivim situacijama poput protesta i upotrebe sile.

U konačnici, iako je pravni postupak zaključen, društvena rasprava o odgovornosti i dalje traje.