Na surovim obroncima Stare planine, duž deonice koja spaja sela Temska i Topli Do, stoji most o kojoj stanovnici pirotskog kraja decenijama pričaju sa nelagodom. U pitanju je Mrtvački most, ušuškan u dubokom kanjonu reke Temštice, koji važi za jednu od najjezivijih tačaka u čitavoj Srbiji. Uprkos tome što je prilazna staza uređena, putnici namernici i izletnici ovo mesto mahom izbegavaju, dok među meštanima vlada nepokolebljivo pravilo da se po padu mraka na njega ne kroči, jer predanja o čudnim pojavama ne jenjavaju.
Pogledajte u galeriji kako izgleda Mrtvački most:
Sablasne prilike u šumi i krici iz klisure
Malobrojni istraživači prirode i planinari koji su se odvažili da zanoće nadomak ovog prelaza svedočili su o prizorima koji se dugo pamte. Danas se čak i prekaljeni kamperi ustručavaju da razapnu šatore pored reke, a pojedinci su navodili da su pod okriljem noći opažali tajanstvene senke kako bešumno klize između drveća.
Kako pričaju žitelji okolnih sela i posetioci, sa dubljom noći iz klisure počinju da dopiru zvuci kojima niko ne uspeva da odredi izvor. Svedoci ih porede sa ledenom vikom, zapomaganjem i tihim šaputanjem koje dolazi iz pravca rečnih virova i strmih stena. Najstariji stanovnici čuvaju verovanje da u tim satima “vrište duše dušmana” koji su u davninama presretali putnike na tim stazama, otimali i sejali zlo. Narodna priča kaže da ih je sustiglo prokletstvo, te njihovi duhovi nariču za protraćenim životima i dave se u “crnom staroplaninskom mleku”. Zloslutnom utisku dodatno doprinosi i ime strme leve obale tik iznad same ćuprije – Mrtvina, mesto gde su, prema starim svedočenjima, ljudi iščezavali bez ikakvog traga.
Mrtvački most, na surovim obroncima Stare planine Foto: Printscreen/ Youtube Plus Online
Od utvara i vampira do jelena koji menjaju obličje
U predanjima ovog kraja Mrtvački most je neraskidivo povezan sa čitavom galerijom onostranih stvorenja. Priče o đavolima, avetima i vampirima prenošene su sa kolena na koleno, a stariji su ih koristili kako bi odvratili decu od noćnog lutanja daleko od kućnog praga. Neke od tih legendi zvuče posebno bizarno, jer su najstariji meštani tvrdili da su se kraj same vode ukazivale prikaze koje su pred očima zatečenih prolaznika menjale izgled, pa bi se prvo pojavile u obličju jelena, da bi se tren kasnije pretvorile u pse.
Kako je most dobio zlokobno ime “Mrtvački”
Nastanak ovog mračnog naziva isprepleten je sa narodnim legendama, ali i sa krvavim istorijskim zbivanjima iz perioda Drugog svetskog rata.
Jedno staro predanje govori o sukobu sa turskim spahijom Huseinom, kome je hajduk Stojan Stefanović Dubanća iz Oreovice spremio klopku dok je ovaj sa pratnjom nosio sakupljeni harač vredan više od 20.000 groša. Hajdučka družina ih je iznenadila tokom predaha i u žestokom okršaju usmrtila spahiju upravo na tom mestu, pa je prelaz po toj pogibiji nazvan “Mrtvački”. Ovaj zapis ostavio je planinar Ivan Krajač još davne 1926. godine, što potvrđuje da je ime bilo u upotrebi znatno pre Drugog svetskog rata.
Drugi tragičan trag vezan je za krvavi mart 1944. godine. Na sadašnjem betonskom mostu, koji je 1933. godine izgradio industrijalac Dimitrije Mladenović Mita Gaga, tokom rata je vođena teška bitka. Pripadnici Nišavskog partizanskog odreda napravili su zasedu znatno brojnijim snagama bugarske okupacione vojske. Prema podacima o toj borbi, život je izgubilo četrdesetak bugarskih vojnika, dok je bujica odnela brojna tela niz reku, o čemu i danas svedoči postavljena spomen-ploča.
Iako neobični šumovi i krici koji se vezuju za duhove verovatno imaju sasvim racionalno poreklo u ehu kanjona, huktanju reke i udarima vetra kroz kamene tesnace – što u gluvo doba noći ljudskom uhu lako zaliči na ljudski glas – u svesti meštana i dalje živi čvrst zavet da se preko Mrtvačkog mosta prelazi isključivo po dnevnom svetlu.
Pogledajte video: U ovom srpskom selu leži cela istorija Balkana




Dodaj komentar