Sonja Pernjaković |
- Opisao je dramatičan događaj iz mladosti kada mu je majka pronašla nedozvoljene supstance i odvela ga na razgovor kod kolege-policajca, na čemu joj je danas zahvalan.
- Njegov period eksperimentisanja sa supstancama bio je kratak, a ističe da mu to nikad nije pomoglo u muzičkom stvaralaštvu i zalaže se protiv legalizacije.
Kompozitor Veljko Kuzmančević u emotivnoj ispovesti govorio je o svom odrastanju i roditeljima koji su bili dve potpuno različite ličnosti. Njegovi otac i majka upoznali su se u Sarajevu dok je otac studirao na Likovnoj akademiji, a majka ekonomiju, te su se zabavljali šest do sedam godina pre nego što su stupili u brak.
Majka Veljka Kuzmančevića, poreklom iz Brčkog, bila je zaposlena u policiji (SUP) i predstavljala je racionalni stub porodice koji je brinuo o kući i ukućanima, dok se kada je otišla u penziju posvetila izradi mozaika.
Veljko se nedavno prisetio se i dramatičnog trenutka iz srednjoškolskih dana kada mu je majka pronašla nedozvoljene supstance. Reagovala je odsečno kada je pokušala da razgovara sa njim, dok je on davao izgovore:
„Tih godina to je stvarno bilo toliko dostupno i bilo je prosto svuda u društvu i kada je to pronašla pokušala je sa mnom da razgovara, ja sam normalno pričao da nije, pa sve one gluposti, ali nije to dugo trajalo. Ona je odmah pozvala svog kolegu i rekla: ‘Pošto nećeš da razgovaraš sa mnom, razgovaraćeš onda sa kim treba’. I bukvalno je to uradila. I danas sam joj mnogo zahvalan na tome“.
Otkrio je i koliko je trajao taj period:
„Moj duvački staž je bio jako kratak, ali dosta桥 intense… Možda nekih godinu, godinu i po dana da sam to koristio, ali danas sam jako zahvalan na tome zato što način na koji je to uradila… Nisam se ja, da se razumemo, nisam ja uplašio policajca jer nemam ja sedam godina u tom trenutku, ali nekako taj osećaj da je ona spremna da uradi to sada, ja znam na šta bi onda još bila spremna“.
On ej u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanpvić” nedavno posebno je naglasio da mu supstance nikada nisu pomogle u muzičkom stvaralaštvu:
„Verujte mi, ja nikada nijednu notu nisam zapisao i ništa mi se kreativno nije dogodilo dok sam to koristio. Samo sam bio tupav i prosto smatram da nije to stvar koju treba legalizovati“.
“Otac se vratio sa ratišta drugačiji”
Nasuprot majci, njegov otac Lazar bio je slikar i boem slobodnog duha. Kao vojno lice bio je na ratištu, odakle se vratio promenjen. Nakon teškog infarkta i narušenog zdravlja, preselio se u Vrdnik na Fruškoj gori, gde je napravio atelje i proveo poslednjih 20 godina u miru.
Na ispraćaju mu je Veljko poručio da bi za njega bio uspeh da postane bar upola čovek kao što je bio njegov otac. Poslednji koncert na kom ga je otac slušao bio je „Genezis“ u Narodnom pozorištu.
Osvrnuo se i na odluku da nakon sahrane više ne posećuje očev grob:
„Novinar jedan je od mene insistirao da definišem moju odluku i činjenicu da nisam bio na njegovom grobu od kad je bila sahrana. Na to nemam nikakav konkretan odgovor sem ono što zaista ja osećam i kako ja gledam na te stvari, da od tog trenutka kada on više nije među nama ja osećam da je njegov duh i njegovo prisustvo upravo na toj Fruškoj Gori. Nije mi na toj lokaciji gde sam bio na sahrani“.
Istakao je i da najveće životne izazove rešava odlaskom na ovu planinu:
„I ja kada imam najveći problem u životu, ja ga rešavam tako što odem, sednem na motor i provozam se do Fruške Gore. Izađem tamo gore na Zmajevac, sednem, popijem jednu kafu, odsedim, ćutim, gledam u onu prirodu i vratim se“.
Veljko Kuzmančević o braku sa Vericom, davno doneo odluku o potomstvu




Dodaj komentar