Milica Stulović |
- Marko Lav, njen sin, ne liči samo fizički na Miru već je nasledio i deo njenog karaktera, a danas ima uspešnu karijeru u IT sektoru.
- Goran Gajić je posthumno objavio njenu knjigu od 640 stranica, koja je kombinacija autobiografije i pisma sinu.
Jedna od najpoznatijih i najlepših jugoslovenskih glumica, Mira Furlan, preminula je u 66. godini od komplikacija izazvanih virusom Zapadnog Nila. Smrt ju je zadesila u njenom domu u Los Anđelesu, gde je bila okružena članovima najbliže familije. Iza sebe je ostavila supruga Gorana Gajića i sina Marka Lava Gajića, kome je pred smrt posvetila potresno pismo u okviru svoje posthumno objavljene knjige.
Sin Mire Furlan, Marko Lav, neverovatno podseća na svoju majku, i to ne samo po fizičkom izgledu, već i po karakteru.
Nakon njene iznenadne smrti, zbog koje je dugo patio, Marko je ostao da živi u porodičnom domu u Los Anđelesu, koji su Mira i Goran davnih godina kupili. Njegov životni put odveo ga je u tehnološke vode; završio je srednju školu, upisao IT i danas gradi veoma uspešnu karijeru u toj oblasti.
Emotivno pismo na 640 stranica
Suprug Mire Furlan je posthumno objavio njenu knjigu napisanu na 640 stranica, koja predstavlja duboko i dirljivo svedočanstvo o njenom životu, ali i direktno obraćanje sinu
. Kroz ovu knjigu, glumica preispituje svoje motive za pisanje, težinu prošlosti i teret koji je nosila.
U potresnom odlomku upućenom Marku Lavu, Mira Furlan piše:
– Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao da razumeš šta se dešavalo pre tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svet iz kog su potekli tvoji roditelji? Da li uopšte želiš da znaš nešto o tome? Da li ti treba taj težak prtljag, prtljag koji tvoja majka vuče sa sobom ceo svoj život, ne nalazeći načina da ga bar začas odloži?
U nastavku svog svedočanstva, glumica se osvrnula i na promene u društvu oko sebe, ostavljajući snažnu poruku o modernom svetu:
– Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s rečima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jeste), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugačija zemlja, zemlja zlokobno slična mestu koje smo nekada napustili s užasom i u očaju… Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem. Uz to, prilično neobično, ova knjiga postaje drugačija knjiga. To više nije knjiga sećanja na daleko mesto i daleko vreme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svetu.




Dodaj komentar