- Semka Sokolović Bertok bila je jedna od najprepoznatljivijih glumica jugoslovenskog glumišta, poreklom iz Sarajeva.
- Ostvarila je kultni status u serijama i filmovima kao što su ‘Bolji život’, ‘Velo misto’, ‘Variola vera’ i ‘Hajde da se volimo’.
Poreklom iz Sarajeva, Semka Sokolović Bertok izgradila je umetničko ime koje je postalo jedno od najprepoznatljivijih u istoriji jugoslovenskog glumišta. Tokom osamdesetih godina prošlog veka uživala je status istinske zvezde, a generacije gledalaca i danas je pamte po upečatljivim rolama. Njen raskošni talenat doneo joj je kultni status kako u kultnim serijama poput „Boljeg života“ i „Velog mista“, tako i na velikom platnu kroz antologijska ostvarenja među kojima se izdvajaju „Variola vera“, „U raljama života“ i muzička komedija „Hajde da se volimo“.
Svakom liku davala je specifičan temperament, britkost i autentičnost koja se retko sretala.
Strastvena igračica i nesvakidašnja poslednja želja
Pored glumačkog poziva, Semka je vodila dinamičan život koji je privlačio veliku pažnju publike i medija. Bila je poznata po slobodoumnom duhu i velikoj strasti prema društvenim igrama, a posebno prema kartanju. Ta ljubav prema špilu bila je toliko duboka da je i pred sam kraj života s osmehom govorila o svojoj nesvakidašnjoj oporuci — tražila je da na večni počinak ode držeći karte u rukama. Glumica nas je napustila 2008. godine u Zagrebu, u kom je preminula od posledica moždanog udara, a priča o njenoj poslednjoj želji i danas se prepričava kao dokaz njenog nesalomivog duha i humora koji je nosila do samog kraja.
Ljubav sa šahovskim velemajstorom i tragičan epilog
Njen emotivni život obeležio je skladan brak sa uglednim novinarom i šahovskim velemajstorom Mariom Bertokom. Dvoje intelektualaca i pasioniranih ljubitelja strateških igara delili su decenije uzajamnog poštovanja i podrške. Međutim, njihovu zajedničku priču pratio je izuzetno tužan rasplet: svega pet meseci nakon Semkine smrti, Mario je tragično stradao utopivši se u jezeru Jarun. Odlazak ovog para ostavio je veliku prazninu u kulturnom i javnom prostoru cele nekadašnje zemlje, a sećanje na Semkinu jedinstvenu harizmu ne bledi ni godinama kasnije.




Dodaj komentar