Legendarni glumac Petar Kralj, koji je preminuo 10. novembra 2011. godine u 70. godini nakon duge i teške bolesti, iza sebe je ostavio brojne nezaboravne uloge, ali i ljubavnu priču koja se i danas prepričava.
Nakon razvoda od glumice Ljiljane Gazdić, sa kojom je proveo tri decenije u braku i dobio ćerku Milicu, život ga je odveo na neočekivanu adresu, a upravo tamo počelo je novo poglavlje njegove ljubavne priče.
Nakon rastanka od prve supruge, Petar je jedno vreme živeo u hotelu u blizini Jugoslovenske kinoteke. Njegovi prijatelji i kolege, glumica Svetlana Ceca Bojković i reditelj Ljubomir Muci Draškić, primetili su da često dolazi u hotel i shvatili da mu je to postao privremeni dom.
Nisu želeli da ga ostave u takvoj situaciji, pa su mu ponudili da se useli kod njih. Kako je soba njihove ćerke Katarine u tom trenutku bila prazna, Petar je prihvatio poziv i narednih šest meseci proveo pod njihovim krovom.
Upravo u tom periodu upoznao je balerinu Sonju Divac, koja će postati njegova druga supruga i velika ljubav. Njihova veza ubrzo je postala ozbiljna, a Sonja mu je pomogla da pronađe novi dom.
– Sonja mi je u proleće 1999. godine, u vreme bombardovanja, svojim folksvagenom pomogla da se smestim u ovaj stan – priznao je on svojevremeno.
Već narednog proleća Sonja se uselila kod njega, a ponovo im je pomogao reditelj Muci Draškić.
– Reditelj Muci Draškić je naložio da se u Ateljeu 212 napravi krevet za nas.
Tri puta je prosio, a ona tek treći put pristala
Iako su već živeli zajedno i bili srećni, Petar je želeo da njihovu ljubav ozvaniče brakom. Međutim, Sonja nije odmah pristajala na njegovu prosidbu. Glumac je čak tri puta postavio isto pitanje, a tek nakon trećeg puta dobio je odgovor kojem se nadao.
Sonja je svojevremeno ispričala kako je izgledao njihov put do venčanja i otkrila da joj je Petar jednom prilikom, nakon ponovljenog odbijanja, poručio da će je možda još samo jednom pitati.
– Već smo uveliko živeli zajedno i jednog dana mi je rekao: “Ja bih voleo da ti budeš moja žena”. Rekla sam mu da ja i jesam njegova žena, a Petar je hteo da to bude zvanično: “Ti i ja smo već ozvaničavali brakove u životu, pa šta, super nam je ovako”. Onda je prošlo neko vreme i opet me je prosio, opet istim rečima, a ja opet davala isti odgovor i onda mi je rekao: “Možda ću te samo još jednom prositi i nikad više!” Ja sam rekla: “U redu”.
Posle smrti moje majke pomislio je da sam ugrožena, da mi je teško, jer sam ostala bez oba roditelja, mada sam imala skoro šezdeset godina. Nije me više ništa ispitivao, samo je jednog dana došao. Ja sam tada bila u kućnoj haljini i kuvala ručak. Kazao je da sednem. Potom je kleknuo, otvorio kutijicu i rekao: “Ja bih voleo da budeš moja žena i ovo je prsten koji sam ti kupio”.
I tako smo se venčali u stanu naše prijateljice Olge Stojković, supruge Bate Stojkovića, koja nam je bila i kuma na venčanju, a druga kuma je bila Ceca Bojković. Bila su prisutna, naravno, i naša deca, njegova ćerka Milica i moj sin Milutin, naša dva Mil Mil. I naš zajednički život je bio neobičan, pun dinamike i nežnosti. Petar je obožavao da ostavlja ceduljice sa raznim porukama. To je činio i svojoj ćerki Milici kada je bila mala, a eto, i meni svih ovih godina koliko smo živeli zajedno. Nedavno sam pronašla jednu na kojoj piše: “Ljubim te odistinski, javiću se razgovorom, tvoj Petar” – prisećala se Sonja svojevremeno za “Novosti”.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar