Govori o svom iskustvu sa kancerom dojke, naglašavajući da nije imala fazu poricanja niti strah od smrti.
Vratila je nekoliko uloga koje je smatrala ponižavajućim i odbila je da prihvati kratke ili nebitne angažmane.
Glumicu Vesna Stanković nismo često imali prilike da viđamo na malim ekranima uprkos tome što u pozorištima ima niz stalne uloge. Ona je nedavno u intervjuu za “Blic” govorila o tome i otkrila koja je jedina uloga koju je vratila.
Vesna kaže da joj uloge u filmovima i serijama nisu nuđene često i otkrila zašto je vratila scenario.
Foto: Predrag Dedijer / Ringier
– Nisam balansirala, nego sam išla svojim putem. Uzimala sam ono što mi je nuđeno. Film ne zna da ja postojim. Snimala sam samo jedan televizijski film, gde sam imala glavnu ulogu. To je film “Čekrk” Petra Stanojlovića na RTS-u, i to je jedina uloga gde ja kažem: “Evo, pa ja sam imala jednu filmsku ulogu”. Mislim da nisam nikad vratila ulogu, vraćala sam nešto što je bilo ponižavajuće. Jednom mi je moj jedan prijatelj, producent, koji je producirao razne velike serije, imao osećaj krivice što me nikad nije zvao. Nikad ga nisam pozvala da mu tražim ulogu, to sebi ne mogu da uradim. Međutim, sretnemo se mi na nekom događaju, i kaže on meni: “Jao, Vesna, ja tebe neću zaboraviti. ” Ja kažem: “Nema potrebe, uopšte. ” “Ne, evo, sad ćeš dobiti ulogu. ” Zove on neku organizatorku: “Slušaj, Jelena, evo ovde pored mene je najbolja srpska glumica. ” Ja kažem: “Nemoj, molim te. Samo uopšte nemoj toliko da me tapšeš po ramenu i da me hvališ. Od tih koji me tako hvale, vajde nikad nisam imala.” Zove mene ta klinka Jelena: “Dobar dan, producent je rekao da vam pošaljem tekst, u petak vam je snimanje. ” Ja dobijem tekst. Tekst izgleda ovako. Ja ležim na krevetu, dignem glavu i kažem: “Loše mi je.” I umrem. To je cela uloga. Tu sam ulogu odbila. I odbila sam još nekoliko. Ne znam da li je hteo da me uvredi ili je zaista mislio da je to spram mene. Problem je u tome da ja sad sebe precenjujem. Ja ne moram to da radim, neću da trošim svoj dan na tako nešto. Ti treba da čekaš ceo dan dok te nameštaju. Honorar je besmislen. Nemam čak ni motiv da kažem: “Dobro, zaradiću ja nešto, pa ću kupiti deci knjige za školu, platiću infostan za 5 meseci unapred.” Da imaš neku satisfakciju, nego je sve besmisleno i mizerno, a nemaš ni neku radost igranja. Šta će mi to u životu? Određujem svoje prioritete i imam plan A, plan B, plan C. Uvek imam rezervne planove. I ne mogu da podnesem to da se prepustim da mene biraju. Da sam kao na nekoj pijaci, i sada ja čekam, pa se ja nudim, pa molim: “Izvolite, na popustu, spustiću cenu” – rekla je ona tada.
O borbi sa rakom: “Nisam imala strah od smrti”
Ona se hrabro borila sa opakom bolešću, o čemu je govorila.
– Psiholozi kažu da kad se čoveku saopšti neka strašna vest o nekoj tragediji, gubitku, bolesti, da je prva reakcija poricanje. Kad sam se suočila sa tom dijagnozom koja je kancer dojke, kada sam prvi put dodirnula tu kvrgu, izbočinu na dojci, celo moje biće je prepoznalo da je to ta dijagnoza. I ja sam preskočila taj momenat odbacivanja i odbijanja. Kažu da je sledeća faza očaj, gnev. Ja sam i to preskočila. Pa onda ide proklinjanje, sukob sa Bogom – Zašto Bože, baš ja? Zašto baš meni? I to sam preskočila. Ja sam to otkrila, a lekari potvrdili da je to dijagnoza i ja sam krenula u bitku koja nije bila histerična, ishitrena. Nije bilo ni poricanja, nego promišljeno, svesno. Imala sam teške padove, imala sam emocionalne – rekala je Vesna, otkrivajući šta joj je u tim momentima najteže padalo:
– Strah da neću moći da glumim. Ja nisam imala ni u jednom trenutku strah od smrti. Ja imam 54 godine, tog trenutka sam imala 52, al opet ja sam prešla nekako pola tog nekog ljudskog života. Imam dve divne ćerke koje su već devojke. Imam muža koga obožavam već 25 godina. Odigrala sam neke lepe uloge i ni u jednom trenutku nisam imala strah od smrti. Teško mi je bilo propadanje tela i nemoć, jer toliko te ta bolest deformiše. Mi ostajemo trajno oštećeni iznutra. Opala mi je kosa, trepavice. Znala sam da će se vratiti. Još se nije vratilo kako treba. To da odjednom ja više ne mogu da treniram, da ne mogu da idem na vrućinu, na sunce, u bazen, u saunu. Ta nemoć. E, to je nešto što je meni, što je meni mnogo teško palo. Ali opet imam plan B. Ako ne bude, ne budem mogla u nekom trenutku da glumim, ja ću onda da pišem.




Dodaj komentar