
Navršava se tužna godišnjica jednog od najmučkijih zločina nad srpskim vojnicima na jugoslovensko-albanskoj granici! Devetnaestogodišnji Vladimir Radoičić iz Niša otišao je na karaulu Košare ne govoreći porodici istinu, već poručivši majci da je na obuci pored grada, da bi samo dan kasnije, 30. septembra 1998. godine, stradao u zasedi terorističke grupe Agima Ramadanija!
Prva i poslednja patrola na Košarama
Tog 30. septembra 1998. godine, u vreme kada Srbija još uvek nije bila zvanično u ratu i punih šest meseci pre početak NATO agresije, petorica hrabrih vojnika krenula su u svoju prvu graničnu patrolu na karauli Košare. Skriveni u krvavoj zasedi, pripadnici OVK predvođeni Agimom Ramadanijem dočekali su ih i mučki usmrtili, a ceo zločin su čak i snimali.
Pored mladog Vladimira Radoičića, život su izgubili vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka Miladin Gobeljić i Ilija Pavlović, kao i vojnici po ugovoru Miroslav Jocić i Miloš Pavlović, čime su upisani u večnu knjigu srpskih heroja i mučenika.

Majčina borba za istinu koja je trajala decenijama
Vladimir je u vojsku otišao sa 19 godina, odbivši poziv strica da ode u Ameriku jer, kako je govorio, nije želeo da beži iz Srbije. Njegova majka Lozanka Radoičić postala je simbol majčinske tuge i borbe, nakon što je 2007. godine došla do jezivog snimka napada.
Svoj život je do poslednjeg dana posvetila traganju za pravdom i nastojanju da nalogodavci i počinioci ovog zločina budu pronađeni i kažnjeni. Njen premin Val nam ostavlja trajnu opomenu da žrtva heroja sa Košara i patnja njihovih porodica nikada ne smeju biti zaboravljene.




Dodaj komentar