Hari Varešanović, poznatiji kao Hari Mata Hari, predstavio je novu pesmu „Bore“, koja je od danas dostupna publici, a prati je i spot sniman u jednom od najpoznatijih primorskih gradova Slovenije – Piranu.
Nakon nekoliko dana najava i iščekivanja, publika je konačno dobila priliku da čuje novo izdanje jednog od najprepoznatljivijih vokala regionalne muzičke scene. Upravo tim povodom, proslavljeni muzičar, koji ove godine obeležava i 20 godina od čuvenog hita „Lejla“, sa kojim je na Evroviziji osvojio visoko treće mesto, stao je pred objektiv portala Republika i otvoreno govorio o svojim počecima, vremenima koja su ostala iza nas, nedostatku pravih muzičkih zvezda na domaćoj sceni, ali i o novom hitu Jelene Karleuše.
Iako se ove godine navršavaju četiri decenije njegove javne karijere, Hari ističe da je njegov put počeo mnogo ranije. Još kao desetogodišnji dečak bio je na sceni i već tada je, kako kaže, znao čime želi da se bavi.
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Hari Mata Hari
Republika
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Hari Mata Hari
Republika
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
– Više je, mnogo. Ovo je samo javna karijera, a ja sam od desete godine već bio na stejdžu. Bio je Dom kulture na Vratniku u Sarajevu, bile su igranke svakog petka. Znači, od desete godine sam ja bio na stejdžu. Ja sam znao da ću biti ovo što jesam, da ću pevati, da ću tu biti. Tada se samo htelo biti zvezda. Nije bilo nikakvih: „Da mi je Prada, da mi je Guči, da mi je auto…“ Bile su starke, leviske i rejbanke. I gitara. U parku sediš, devojke oko tebe i to je bio život – prisetio se Hari.
Pevač priznaje da ga za to vreme vezuju posebne emocije, te da je upravo u jednostavnosti tadašnjeg života pronalazio najveću sreću.
– Toliko je lepote bilo u malo. Toliko je to malo bilo veliko u tom malom životu. Mislim da bi to bilo i sada kada bi se život sveo na taj kvalitativni minimum.
Na pitanje da li bi, kada bi danas mogao da se vrati na sam početak karijere, nešto promenio, Varešanović je bio jasan.
– Ja bih vas vratio zajedno sa mnom, da vidite baš kako je to. I ja bih se vratio. Sebi bih dao isto. Ništa ne bih menjao. Ja sam toliko zadovoljan, a bilo je tu životnih grešaka. Kao reka koja je nemirna, ide desno, ide levo, krivudala je, a sada je došla stvarno u svoj deo. Ogromna je kao Amazon. Ali kada se vraćam ponovo na izvor, nema šanse da bih nešto menjao. Taj početak sami, kada je Hari bio bistri potočić, mali izvor, tada mi je bilo najlepše.
Posebno se osvrnuo na vreme kada muzika za njega nije bila posao niti način zarade, već čista potreba i ljubav.
– Upravo ono što sam govorio, kada sam imao deset godina, uopšte nisam razmišljao o tome. Prvi put kada sam pare zaradio od ovog posla, sve je otišlo u neku stvar. Znači, govorimo o iskrenoj emociji. Kada počneš da ganjaš šta treba da radiš, onda je drugačije. Dok si radio ono što si baš hteo, kao dečak, tada sam bio najsrećniji.
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Hari Mata Hari
Republika
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Hari Mata Hari
Republika
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Hari Mata Hari
Republika
“>
Hari Mata Hari
Pogledaj galeriju
Upoređujući nekadašnji način života sa današnjim, Hari ne krije da smatra da je odrastao i stvarao u lepšem vremenu, dok danas, kako kaže, materijalne potrebe i ambicije sve više opterećuju ljude.
– Svaka godina ti donese neki zadatak. Kao treća godina fakulteta – imam metafiziku, imam hemiju, imam ovo, imam ono, završim. Ili u medijima moraš postati urednica, imaš neki plan. Kada te samelje život i ambicija… Ambicija koja nije finansijski opredeljena je predivna. A onda dođe finansijska. Živimo u dobu egzistencijalizma. Ja sam živeo u lepšem dobu, romantizmu, kada je bilo dovoljno ono što imaš. A sada moraš imati ovo, dete hoće telefon, hoće ovo… Sve je ludilo danas. Teško je ljudskost nekako izvući iz tog ludila. A svi smo ljudi, svi smo dobri.
Kako kaže, pre desetak godina odlučio je da prestane sa potrebom da bilo kome dokazuje svoju vrednost i status.
– Ali stao sam. Pre deset godina sam stao sa tim ambicijama da sam ja neko. Ja sam već bio neko i ja jesam neko. Pitanje je da li si sebi neko. Mi sve vreme grešimo što mislimo da moramo sebi nešto da dokazujemo. Treba rešiti da je to dovoljno, da je svaka sledeća sreća tvoja. To je dovoljno i ne treba drugome dokazivati. Kada sebi dokažeš, imaš dokaz. I to je sasvim dovoljno.
Hari se potom dotakao i mladih izvođača koji danas pokušavaju da pronađu svoje mesto na estradnoj sceni. Na pitanje kako se danas dolazi do velike slave, priznao je da nema jednostavan odgovor, ali je naglasio da ne veruje u put koji se svodi isključivo na muzička takmičenja.
– To je jedino pitanje na koje ne mogu da odgovorim. Stvarno je veoma teško pitanje. Šta god kažem, pogrešiću. Ako im ne dam vetar u leđa, nije fer, a svi elementi u mom mozgu govore da im kažem da je pogrešno takmičarsko pevanje. Treba svoju pesmu praviti, treba svoj put imati. Kakav god puteljak mali, bilo kakav, samo da je svoj. Ako ima pet ljudi na tom putu, šta je? Gužva. Gužva je na putu. Svoj putić mali imate, ali svoj. I sigurno ćeš doći od tačke A do tačke B. I moraš znati šta želiš. GPS. Znači, ako sedneš u auto, da znaš gde skrećeš. Da imaš ideju gde ideš i da je to neki cilj. I da ne ideš na autoput na kojem je gužva.
PROČITAJTE JOŠ: HARI MATA HARI U BEOGRADU ISPROMOVISAO NOVI SPOT I PESMU I NAJAVIO KONCERTE U SAVA CENTRU
Varešanović smatra da je jedan od problema današnje muzičke industrije i to što televizijski formati stvaraju veliki broj novih pevača, ali retko prave zvezde kakve su nekada postojale.
– Mislim da treba svoju karijeru da grade, da se ne porede sa drugima. Ja bih sada ukinuo televizije sve. Jer televizije sve to rade zbog svojih šou-programa, zbog svojih EPP-ova i toga ko će dati pare, a ne zbog te dece. Ja ne znam ko je postao zvezda. Kakva zvezda? Zvezda prava, kao Lepa Brena. Iz tih šou-programa niko. Ima možda deset srednjih pevača, hajde tako da kažemo. Postati Lepa Brena, recimo, kao pojam nečeg najvećeg što je ikada bilo na ovim prostorima… Ima još tih imena. Ali samo svojim putem i svojim radom može neko.
Hari smatra da je razlog zbog kojeg danas nema zvezda tog kalibra mnogo širi od same muzike, te da su se promenili vreme, društvo i odnosi među ljudima.
– Bila su mnogo bolja vremena. Prvo je bilo vreme, ono što smo rekli, romantizma. Bilo je doba zajedništva, bilo je doba pozitivnih vrednosti. Bilo je doba da možeš zaspati u parku da te niko ne dira. Bilo je doba blagostanja, po mom mišljenju. Bilo je doba gde smo svi voleli muziku svih. Svi smo voleli sve. I to je neko radio na tome, isto kao što sada neko radi na tome da niko ništa tuđe ne voli. Pre smo svi voleli tuđe.
Kada govori o vremenu za kojim najviše žali, posebno izdvaja sedamdesete i osamdesete godine prošlog veka.
– Danas je vreme nekako… Vreme je nevreme. Ja da nisam u osamdesetima živeo tih deset godina, rekao bih da nisam živeo. Baš je taj period sedamdesetih i osamdesetih nekako u 20. veku generalno bio najboljih dvadeset godina. Mislim, možda srećno doba. Ovo je sada nekako naopako. A to sve se vezuje i za muziku, i za film, i za život. Sve to ima veze jedno sa drugim.
Foto: Antonio Ahel/ATAImages
Za kraj razgovora, Hari je prokomentarisao i novu pesmu Jelene Karleuše „Mata Hari“, čiji je naziv privukao posebnu pažnju upravo zbog njegovog umetničkog imena.
– Super, ako je neka afirmativna… Bila je isto tako jedna pesma osamdesetih, Rambo Amadeus me je zezao, ismevao me. Jer sam tada bio ono: „Volio bih da te ne volim, volio bih da te volim“, pa se on zezao na moj račun, ali i to je bilo simpatično. E sad, ne znam koji je kontekst, ali super. Zanimljiv je naziv. Ma, što se mene tiče, naziv je perfektan.
BONUS VIDEO










Dodaj komentar