radiobalkanfox
Iz Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) su se na društvenim mrežama oprostili od glumca Damira Šabana koji je preminuo u utorak u dobi od 68 godina. Javnost ga najviše pamti kao Mazala iz legendarnih ‘Smogovaca‘, a bio je poznat i po brojnim drugim televizijskim, filmskim i kazališnim ulogama.
Objavu ZKM-a prenosimo u cijelosti:
Svaki put kad se na ovaj način opraštamo od kazališne umjetnice ili umjetnika čiji je životni i profesionalni put bio vezan uz ZKM, kao da se s velikom tugom ali i zahvalnošću opraštamo s dijelom naše zajedničke povijesti, a onda i povijesti kulturnog razvoja grada Zagreba i šire. Tako je i danas, kad ožalošćeni njegovim iznenadnim odlaskom, naše posljednje zbogom moramo reći našem dragom Damiru Šabanu, kazališnom, filmskom i televizijskom glumcu i dugogodišnjem članu našeg ansambla.
Damir Šaban bio je jedan od onih glumaca čiji umjetnički rad nije samo obilježio Zagrebačko kazalište mladih, već se svojim kazališnim i televizijskim ulogama upisao u antologiju hrvatskog glumišta. U našem kazalištu zaigrao je vrlo rano, još kao student zagrebačke Akademije dramske umjetnosti u ulozi Davida u tekstu Franza Holera “David i Golijat” (1979.) Kao plav i krhak klinac koji se suprotstavlja čitavom scenskom mehanizmu kojeg ima protiv sebe, Damir je već svojom inauguralnom ulogom u ZKM-u gotovo programatski donio a onda i nastavio potvrđivati svoj životni put koji je išao protiv svih mogućih struja, ali uvijek prema umjetnosti. Od te prve velike uloge do njegovog ulaska u ansambl proći će gotovo deset godina, pri čemu autor recentne monografije Zagrebačkog kazališta mladih “Zauvijek mlad” (2020.) Hrvoje Ivanković, Damira smješta u generaciju dolazećih koji će, po njegovim riječima, „sudjelovati u stvaranju niza predstava koje mirne duše možemo svrstati među najvažnija ostvarenja hrvatskog glumišta u posljednjem desetljeću 20. stoljeća“.
Damir je u svom matičnom kazalištu ostvario zaista velik broj značajnih uloga, od kojih svakako vrijedi istaknuti uloge u predstavama “Zašto smo u Vijetnamu, Minnie?” B. Brezovca (1988.), “Radni naslov: Nacija” P. Magellija (1989.), “Odisej & sin ili svijet i dom” (1990.), “Tri sestre” B. Brezovca (1992.), “Kraljevo” (2000.) P. Magellija “Veliki meštar sviju hulja” B. Brezovca (2001.), “Zaštićena zona” D. Jovanovića (2002.), “Kamov, smrtopis” B. Brezovca (2003.), “Ana Karenjina” (2005.) i “Galeb” V. Senjina (2007.), “Sada je, zapravo, sve dobro” O. Lozice (2013.), “Alan Ford” D. Harjačeka (2013), “Črna mati zemla” Dore Ruždjak Podolski (2017.), “Huddersfield” Renea Medvešeka (2018.).
Uz to, u sjećanju svakako ostaje i njegova antologijska predstava “Gustlsalon” (1995.) izuzetno uspjeli autorski projekt u kojem je uz Davorina Popovića i igrao, ludički zamišljen kabaret po tekstovima A. G. Matoša, a koji je izveden više od četiristo puta, a režirao je i glumio u predstavi “Odiseja 2001.” (2001.) koja je gostovala na više međunarodnih festivala. Obje predstave nastale su u produkciji njegove Kazališne radionice Gustl. Osim toga, Damir je nastupao u GDK Gavella, kazalištu Trešnja, Teatru &TD te drugim kazalištima, a ostvario je i brojne filmske i televizijske uloge, od kojih se po toplini i razigranoj naivnosti svakako izdvaja ona Mazala Vrageca iz serije “Smogovci”, koja ostaje upisana u povijest Hrvatske televizije, ali i našeg urbanog kolektivnog sjećanja.
U svim njegovim ulogama, Damira je uvijek pratila autentičnost i neposrednost glumačkog izraza, koja je zapravo bila i preslikom načina na koji je gledao na sam život. Iskreno do kraja, pa kako bilo. Jednostavan u izrazu i emocionalno dostupan, uvijek na rubu gotovo neintencionalnog humora, stvarao je likove prije svega dirljive u svojoj tako jasno prezentnoj ranjivosti i izgubljenosti. U tom su smislu i njegove kreacije uvijek bile bolno ljudske, pa samim time i toliko neposredne i rezonantne s publikom. Od plavokosog dječarca u borbi sa čitavim svijetom, preko rezigniranog Odiseja koji je beskrajno umoran od tog istog svijeta i samo se želi vratiti kući, pa sve do starog i bolesnog susjeda Zvonka Demokracije u međimurskom selu, a koji se zauvijek oprašta od svijeta kojemu je zaista puno dao. Dragi Damire, nezaboravni naš Šabi, sretan ti taj odavno zasluženi povratak kući. Odmori. Neka ti je laka zemlja.
Tvoj ZKM
Martina Popovčić/Pixsell |
Od Šabana su se ranije oprostili i njegovi kolege i prijatelji. Višnja Babić, koja je u Smogovcima glumila Dunju, ispričala je za 24sata kako ju je ta vijest jako rastužila.
– Sve više ljudi odlazi. Mi glumci iz ‘Smogovaca’ smo ostali i dalje dobri, u kontaktu, i to ne samo kad bismo radili neke akcije za Dinamo ili zagrebački ZOO. Nalazili bismo se, družili… – rekla je.
Davorin Rinči Bogović, prvi pjevač Prljavog kazališta, je Šabanu bio rođak. Družili su se puno, i po umjetničkoj liniji, a imali su i zajedničku predstavu ‘Gustlsalon’.
– Ne mogu vjerovati, ne mogu doći sebi otkad su mi javili. Nezaboravne su bile te naše predstave, odigrali smo je više od 500 puta, bili na gostovanjima po cijeloj Europi, po Rusiji… Baš mi je teško, otišao je premlad – rekao nam je Rinči Bogović.
Dodaj komentar