Willem Dafoe, jedan od najcjenjenijih i najsvestranijih glumaca svoje generacije, danas slavi 71. rođendan. S karijerom koja se proteže kroz više od četiri desetljeća i filmografijom koja broji preko 150 naslova, Dafoe je izgradio status ikone koja se s jednakom lakoćom kreće između umjetničkih filmova i holivudskih blockbustera. Njegov put, obilježen hrabrim odabirima i upečatljivim transformacijama, priča je o umjetniku koji je uvijek ostao vjeran sebi, čak i kada je prkosio svim pravilima.
Rođen kao William James Dafoe u američkom Appletonu, odrastao je u velikoj obitelji s još sedmero braće i sestara. Kako su mu roditelji, kirurg i medicinska sestra, bili prezaposleni, odgoj su preuzele njegove sestre. Nadimak “Willem”, nizozemsku verziju imena, dobio je još u srednjoj školi kako bi se razlikovao od oca i izbjegao nadimak Billy, a kasnije ga je prihvatio kao umjetničko ime. Studij drame na Sveučilištu Wisconsin-Milwaukee napustio je nakon samo 18 mjeseci kako bi se pridružio eksperimentalnoj kazališnoj skupini Theatre X. Taj ga je put 1977. godine doveo u New York, gdje je postao ključni član avangardne trupe The Wooster Group. Tamo je upoznao redateljicu Elizabeth LeCompte, s kojom će provesti idućih 27 godina, i brusio zanat koji će ga definirati – sirov, fizički intenzivan i beskompromisan. Iako je prvu filmsku ulogu imao u “Vratima raja” (1980.), većina njegovih scena izbačena je u montaži. Pravi proboj stigao je tek nekoliko godina kasnije.
The 75th Venice International Film Festival |
Kameleon na velikom platnu
Dafoeova filmska karijera eksplodirala je 1986. godine ulogom suosjećajnog narednika Eliasa Grodina u ratnoj drami Olivera Stonea “Vod”. Ta mu je izvedba donijela prvu od četiri nominacije za Oscara i status zvijezde. Ipak, umjesto da se prepusti sigurnosti holivudskih studija, nastavio je birati nekonvencionalne i često kontroverzne uloge. Utjelovio je Isusa u “Posljednjem Kristovom iskušenju” Martina Scorsesea, glumio je ekscentričnog FBI agenta u “Mississippi u plamenu” te surađivao s redateljima poput Davida Lyncha i Wesa Andersona. Njegova sposobnost transformacije postala je legendarna.
Američki glumac Willem Dafoe prošetao je crvenim tepihom 31. Sarajevo Film Festivala |
Za ulogu Maxa Schrecka u “Sjeni vampira” (2000.), gdje je portretirao glumca koji glumi Nosferatua, zaradio je drugu nominaciju za Oscara. Mlađim generacijama postao je poznat kao dijabolični Zeleni Goblin u trilogiji “Spider-Man”, ulogu koju je maestralno ponovio gotovo dva desetljeća kasnije u “Spider-Man: Put bez povratka” (2021.). Kritičari su ga obasipali pohvalama i za uloge menadžera motela u “Projektu Florida” (2017.) te slikara Vincenta van Gogha u “Na vratima vječnosti” (2018.), koje su mu donijele treću i četvrtu nominaciju za najprestižniju filmsku nagradu.
Život izvan reflektora: Ljubav, Italija i filozofija
Iako je desetljećima bio sinonim za njujoršku avangardu, Dafoeov privatni život doživio je potpunu promjenu sredinom 2000-ih. Nakon 27 godina duge veze s redateljicom Elizabeth LeCompte, s kojom ima sina Jacka, par se razišao. Nikada se nisu vjenčali jer je ona, kako je glumac objasnio, brak smatrala činom vlasništva. Prekid je bio težak i koštao ga je nekih prijateljstava. A onda je, na ulici u Rimu 2004. godine, upoznao talijansku redateljicu i glumicu Giadu Colagrande. Veza se razvila munjevitom brzinom.
​- Ručali smo i pitao sam je: ‘Želiš li se udati za mene sutra?’ – prisjetio se Dafoe u jednom intervjuu.
75th Venice Film Festival, Red Carpet film “At eternityââ¬â¢s gate “. |
Srećom, ona je pristala. Otrčali su u gradsku vijećnicu i vjenčali se već idući dan uz samo dva svjedoka. Njegova odluka da napusti New York i preseli se u Rim s 22 godine mlađom suprugom izazvala je brojne komentare.
​- Neki bi to nazvali krizom srednjih godina. Nisam ništa tražio, bili smo prijatelji, a onda i više od toga – rekao je za Telegraph, priznajući da je promjena bila zastrašujuća.
​- Cijeli život mi se promijenio. Postao sam imigrant. Odjednom živim u Italiji, ne govorim jezik, udaljeniji sam od sina.
Danas, gotovo dva desetljeća kasnije, par i dalje živi na relaciji Rim-New York, a Dafoe je postao i talijanski državljanin te tečno govori jezik. Suprugu, s kojom je i poslovno surađivao, naziva svojim domom. Kada je u siječnju 2024. dobio zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih, javno joj je zahvalio: “Hvala mojoj ženi Giadi, koja me uči zahvalnosti i podsjeća da ne pljujem na svoju sreću.” O braku ponekad govori kroz filozofsku anegdotu o Sokratu. Na pitanje je li našao dobru ženu, Dafoe se nasmiješio: “Mislim da da, ali sklon sam i filozofiji.”




Dodaj komentar