radiobalkanfox
Oglasi – Advertisemenet
Na kraju jedne prometne ceste, pored starog autobusnog stajališta, svakoga dana sjedio je isti pas. Bio je srednje veličine, smeđe dlake i tužnih očiju koje su neprestano gledale u pravcu iz kojeg su dolazili automobili. Ljudi koji su prolazili pored njega primjećivali su da nikada ne odlazi daleko. Kao da je nekoga čekao.
Oglasi – Advertisement
Niko nije znao njegovo ime. Niko osim njega nije znao priču koja se krila iza tog pogleda punog nade.
Prije nekoliko mjeseci imao je dom. Imao je čovjeka kojeg je volio više od svega. Pratio ga je na svakom koraku, mahao repom čim bi ga ugledao i spavao kraj njegovih nogu. Za njega je taj čovjek bio cijeli svijet.
Jednog jutra zajedno su se vozili automobilom. Pas je bio sretan, kao i uvijek kada je bio uz svog vlasnika. Auto je stao pored autobuskog stajališta. Čovjek je izašao, otvorio vrata i pustio psa da istrči. Potom ga je pomilovao po glavi.
Pas je veselo mahao repom, ne sluteći da je to posljednji put da osjeća njegov dodir.
Čovjek je sjeo u automobil i odvezao se.
U početku pas nije bio zabrinut. Trčao je za autom nekoliko metara, a onda stao. Bio je uvjeren da će se njegov gospodar vratiti. Sjeo je i čekao.
Čekao je satima.
Čekao je do mraka.
Čekao je i sutradan.
Dani su prolazili, a on je i dalje bio na istom mjestu.
Neki prolaznici ostavljali su mu vodu i komadiće hrane. Drugi su ga samo pogledali i nastavili svojim putem. Kada bi začuo zvuk automobila sličan onome kojim je nekada dolazio njegov vlasnik, odmah bi ustao i potrčao prema cesti. Svaki put bi se razočarano vraćao na svoje mjesto.
Vrijeme je prolazilo.
Kiša je natapala njegovu dlaku.
Hladne noći prolazile su bez krova nad glavom.
Sunce je peklo dok je ležao na vrelom asfaltu.
Ali on nije odustajao.
Njegovo srce nije moglo razumjeti ono što ljudi ponekad rade. Nije moglo shvatiti da ga je osoba koju je najviše volio jednostavno ostavila.
Jednog dana starija žena koja je svakodnevno prolazila tuda odlučila je da mu priđe. Donijela mu je zdjelicu hrane i pokušala ga odvesti kući.
Pas je krenuo za njom nekoliko koraka, a onda se okrenuo i vratio na autobusko stajalište.
Još je čekao.
Još je vjerovao.
Još je mislio da će se njegov čovjek pojaviti iza sljedeće krivine.
Mjesecima kasnije bio je mršaviji, umorniji i sporiji. Ali pogled mu je ostao isti. Pogled psa koji nikada nije prestao voljeti.
Jednog hladnog jutra starija žena došla je kao i obično.
Autobusko stajalište bilo je prazno.
Pas je ležao ispod klupe, miran i tih.
Kao da je zaspao.
Prišla mu je i shvatila da se više nikada neće probuditi.
U rukama je držala novu ogrlicu koju mu je kupila. Planirala ga je tog dana odvesti kući bez obzira na sve.
Ali bilo je prekasno.
Na mjestu gdje je mjesecima čekao svog vlasnika ostavila je mali buket poljskog cvijeća.
Ljudi su nastavili prolaziti tom cestom, nesvjesni da je upravo tu jedno veliko pseće srce čekalo nekoga do posljednjeg daha.
Jer pas nije znao šta znači izdaja.
Znao je samo šta znači voljeti.
I zato je čekao.
Do samog kraja.
Svijet je pun iznenađenja – od neobičnih svakodnevnih situacija do nesvakidašnjih priča koje nas ostave bez riječi. Ako volite ovakve teme koje vas natjeraju da zastanete i razmislite, ne propustite ostale članke u našoj kategoriji Zanimljivosti. Svakog dana vas čeka nešto novo i neočekivano!
Dodaj komentar