Otac ga je tukao, a tek s 45 godina je osvojio Hollywood

On je jedan od onih glumaca čije je lice nemoguće zaboraviti. Ozbiljan pogled, prepoznatljiv glas i sposobnost da jednako uvjerljivo utjelovi strogog čuvara zakona, opasnog negativca ili čovjeka umornog od svijeta učinili su Tommyja Leeja Jonesa (80) jednom od najprepoznatljivijih figura američke kinematografije. Zanimljivo, nikada nije bio na tečaju glume, no ona ga je pratila odmalena.

– Počeo sam još u drugom razredu osnovne škole. Cijela naša osnovna škola u Rotanu, u Teksasu, pripremala je predstavu ‘Snjeguljica i sedam patuljaka’, a meni je pripala uloga Kihavka. Shvatio sam tu ulogu vrlo ozbiljno. Ta je predstava ujedno označila i početak moje medijske karijere. U Rotanu je u to vrijeme radijska postaja bila smještena iznad ljekarne i nije bila osobito velika. U radijsku su postaju doveli učiteljicu te svih sedam patuljaka. Poredali su nas, predstavili svakoga glumca i tražili da učini nešto karakteristično za lik koji glumi. Kad je učiteljica izgovorila moje ime, ja sam, naravno, kihnuo – ispričao je svojedobno za Interview Magazine glumac, koji je rođen 15. rujna 1946.

Roditelji su mu se dvaput vjenčali i razveli, a Jones je kasnije otvoreno pričao o teškom odnosu s ocem te fizičkom nasilju kojem je bio izložen. Kada je njegov otac dobio posao na sjeveru Afrike, mladi Jones je htio ostati u SAD-u. Upisao je internat u Dallasu te je već onda pokazivao iznimnu disciplinu i ambiciju. Bavio se sportom uz glumu i trud se itekako isplatio. Dobio je nogometnu stipendiju za Harvard, gdje je studirao englesku književnost i igrao američki nogomet. Bio je dovoljno uspješan da postane članom najbolje sveučilišne momčadi Ivy Leaguea na svojoj poziciji, no istodobno je sve više otkrivao ljubav prema kazalištu.

Na Harvardu mu je sve četiri godine cimer bio Al Gore, koji je desetljećima kasnije postao američki senator, potpredsjednik SAD-a i predsjednički kandidat. Ostali su bliski prijatelji tijekom čitavog života. Tommy Lee Jones diplomirao je na Harvardu 1969. te je odustao od mogućnosti ozbiljnije nogometne karijere i preselio se u New York kako bi postao glumac. Nije prošlo dugo prije nego što je počeo dobivati uloge u kazalištu i na malim ekranima, a na velikom platnu debitirao je već 1970. u romantičnoj drami “Love Story”.

– Obožavao sam raditi u kazalištu i živjeti u New Yorku – komentirao je Jones, no ta ljubav nije bila dovoljna. Godine 1975. preselio se u Hollywood jer je bio nezadovoljan sve manjim brojem uloga. Ondje mu je karijera postupno napredovala. Pojavio se u nekoliko televizijskih projekata među kojima je bila i serija “Charliejevi anđeli“, a tijekom iduća dva desetljeća gradio je ugled ozbiljnog i iznimno pouzdanoga glumca. Nije još bio velika zvijezda, no redovito je dobivao zahtjevne uloge.

Posebno se istaknuo u filmovima “The Amazing Howard Hughes” i “The Executioner’s Song“. Krajem osamdesetih pojavio se u hvaljenoj mini-seriji “Lonesome Dove”, a zapažene uloge ostvario je i u filmu “Coal Miner’s Daughter” te u političkom trileru Olivera Stonea “JFK” iz 1991. Pravi preokret dogodio se početkom devedesetih. U akcijskom trileru “Under Siege” iz 1992. Jones je odigrao bivšeg operativca CIA-e. Godinu kasnije stigao je “Bjegunac”. Dobio je ulogu neumoljivog američkog saveznog maršala Samuela Gerarda i odmah je privukao veliko zanimanje publike i kritike. Za tu je izvedbu dobio Oscara za najboljega sporednoga glumca te je s gotovo 47 godina postao jedna od najtraženijih zvijezda Hollywooda.

– Pretpostavljam da vam takvo priznanje godi i pokazuje da vas svijet prihvaća. Mi glumci vjerojatno više očajnički od većine ljudi tražimo odobravanje. A dobro je i za posao. Oduvijek sam želio, premda to možda nije bila glad ili očajnička potreba, prolaziti kroz život oslanjajući se na vlastitu maštu. To smatram privilegijom – komentirao je Jones zlatni kipić za Eye for Film. Nakon “Bjegunca” uslijedili su filmovi “Natural Born Killers”, “The Client”, “Blown Away”, “Heaven & Earth”, “Blue Sky” i “Cobb”.

Godine 1995. Jones je utjelovio negativca Two-Facea u uspješnom filmu “Batman Forever”, a dvije godine poslije ostvario je jednu od svojih najpoznatijih uloga. U znanstvenofantastičnoj komediji “Ljudi u crnom” glumio je strogog i iskusnog agenta K uz Willa Smitha kao agenta J. Kontrast između Jonesove ozbiljnosti i Smithove energije pokazao se dobitnom kombinacijom te je film postao velik kinohit i pokrenuo uspješan filmski serijal.

Krajem devedesetih je nastavio intenzivno raditi, a pojavio se u filmovima “Volcano”, “Small Soldiers” i “U.S. Marshals”, svojevrsnom nastavku “Bjegunca”, dok je 1999. ostvario još jedan komercijalni uspjeh trilerom “Double Jeopardy”. Početkom novog tisućljeća glumio je u drami “Rules of Engagement”, a potom se pridružio Clintu Eastwoodu, Jamesu Garneru i Donaldu Sutherlandu u filmu “Space Cowboys”. Jedan od najvećih umjetničkih uspjeha njegove karijere stigao je 2007. s filmom braće Coen “Nema zemlje za starce”. Jones je u njemu utjelovio umornog i zamišljenog šerifa Eda Toma Bella, suočenog s nasiljem svijeta koji sve teže razumije.

– Moram priznati da sam u početku malo dvojio. Tijekom karijere odigrao sam i više nego dovoljno teksaških čuvara zakona. Ipak, mogućnost da radim na priči nastaloj prema djelu Cormaca McCarthyja bila je jednostavno neodoljiva – priznao je glumac. Film je osvojio Oscara za najbolji film i postao jednim od najcjenjenijih ostvarenja u njegovoj karijeri. Iste godine je briljirao i kao otac koji istražuje nestanak sina u drami “In the Valley of Elah”, za što je nominiran za Oscara za najboljega glumca. Suradnja na filmu “Nema zemlje za starce” poslije je dobila i pravni epilog, a nakon spora oko ugovorenih bonusa i naknada Jonesu je arbitražom dodijeljeno više od 15 milijuna dolara. Okušao se i iza kamera, a redovito je pisao i vlastite citate za uloge koje je igrao.

– Cijeli sam život na filmskim setovima pažljivo promatrao što se događa oko mene i tako stekao vrlo dobro praktično znanje o radu s kamerom. Kao glumcu važno mi je da prije početka snimanja dobro poznajem cijeli scenarij, a to je osobito važno kada režirate. Tada si jednostavno ne možete dopustiti da se tijekom snimanja još uvijek borite s nečim što ste trebali unaprijed razriješiti – istaknuo je Jones.

U sljedećim godinama nastavio je nizati zapažene uloge. Nastupio je u drami “The Company Men” te u filmu “Captain America: The First Avenger”, a 2012. ponovno je glumio s Willom Smithom u filmu “Men in Black 3” i s Meryl Streep u bračnoj drami “Hope Springs”. Iste je godine u Spielbergovu “Lincolnu” utjelovio utjecajnog političara i borca protiv ropstva Thaddeusa Stevensa. Utjelovio je Roberta Deweyja u filmu “Jason Bourne” te se pojavio u filmu “Ad Astra”.

Izvan filmskih setova Jones je zadržao snažnu povezanost s rodnim Teksasom. Iskusni je konjanik i zaljubljenik u polo, a godinama je posjedovao velike rančeve. Njegov privatni život obilježila su tri braka. Početkom sedamdesetih oženio se glumicom i spisateljicom Katherine Lardner, no brak je završio razvodom. Na snimanju filma “Back Roads” upoznao je Kimberleu Cloughley, kojom se oženio 1981. Dobili su dvoje djece, Austina i Victoriju, prije nego što su se razveli 1996.

U ožujku 2001. Jones se oženio fotografkinjom Dawn Laurel. Upoznali su se tijekom rada na televizijskom filmu “The Good Old Boys”, koji je Jones i režirao. Ove godine slavnoga je glumca “pokosila” tragedija. Njegova kći Victoria preminula je 1. siječnja od predoziranja u San Franciscu. Prema navodima policije, Victoria se dugo borila s ovisnostima te je bila na odvikavanju. Imala je samo 34 godine.

– Molimo vas da poštujete našu privatnost u ovim teškim trenucima. Hvala vam na razumijevanju – objavila je glumčeva obitelj nakon njezine smrti. I Jonesova kći se bavila glumom, a on je nekoliko puta istaknuo kako je sjajna u svome poslu. Tommy Lee Jones tijekom desetljeća je prerastao status obične filmske zvijezde. Postao je jedan od onih glumaca čija pojava publici odmah govori kakvu težinu određeni lik nosi, a prije 80. rođendana je komentirao kako će nastaviti glumiti dokle god bude imao snage.