- Nakon njegove smrti, supruga Silvana ostala je sama sa troje dece i suočila se s teškim finansijskim problemima.
- Galabije je počeo da nosi 1981. godine zbog problema sa ventilacijom u klubu gde je svirao, a inspiraciju je dobio od prijatelja.
Legendarni pevač Ljubiša Stojanović Luis tragično je nastradao u saobraćajnoj nesreći 2011. godine, a osim talenta bio je poznat i po specifičnom izgledu.
Gostujući u jednoj emisiji Luis je otkrio zašto je nosio galabije koje su postale njegov zaštitni znak. On je tada otkrio da je galabije počeo da nosi od 1981.
– Svirao sam u “Euridici“, u jednom beogradskom klubu. Problem je bio sa ventilacijom. Bilo je vruće i zimi i leti, a sama bina gde smo svirali bila je dosta izdignuta – bliža plafonu. Puno sam se znojio. Na početku, vrlo kratko bio sam u vojničim pantalonama, koje sam voleo da nosim. One su na kraju svirke bile mokre i morao sam da ih menjam. Imao sam i dugu kosu koju sam morao da feniram. Jednog dana jedan od kumova mi je predložio da se obrijem. To sam vrlo rado prihvatio jer sam se i ranije brijao dok sam bio u vojsci. A drugi kum, koga sam venčao, mi je pričao da se u Kairu, gde radi njegova majka, nose galabije slične onima koje su se nosile ovde nekada davno, naročito u južnim krajevima Srbije i u Bosni. Ja sam taj predlog prihvatio i od tada ne skidam galabije – rekao je tada pevač.
Podsetimo, legendarni pevač Ljubiša Stojanović Luis tragično je nastradao 31. jula 2011. godine, a iza sebe je ostavio decu i suprugu Silvanu. Silvana je nakon smrti muža bila u teškoj finansijskoj situaciji, a jednom prilikom otkrila je detalje agonije.
Iako je Luis za života dostigao veliki uspeh i već tada postao legenda, njegova udovica Silvana Stojanović u jednom periodu života, živela je kao socijalni slučaj.
Silvana, majka troje dece Andreja, Sergeja i Ele Mite javno je svojevremeno istupila kako bi od države i drugih institucija potražila pomoć, tačnije izlaz iz nerešive finansijske situacije. Dve godine od smrti pevača susrela se sa prvim nedaćama.
Silvana: “Ostala sam sama sa troje dece”
Dok je Luis bio živ, ona je radila kao kreativni direktor njegovog studija, a rešena da sama otpočne novi posao, 2008. otvorila je vrtić odmah pored njihove porodične kuće. Kada je muzičar doživeo saobraćajnu nesreću sa smrtnim ishodom bila je prinuđena da svoj posao stavi u stanje mirovanja.
Prihodi nisu bili dovoljni, tada počinje borba.
– Potpuno osvešćivanje počelo je u septembru 2013. kad sam shvatila da predškolsku ustanovu, čiji sam vlasnik i direktor, moram da zatvorim, jer se za dve godine, koliko je trajao moj izlazak iz emotivnog haosa, posao sasvim raspao. Suočila sam se s nerešivim egzistencijalnim problemom. Ostala sam s troje dece, bez redovnih prihoda, u kreditima, dugovima, troškovima održavanja domaćinstva i sa svim osnovnim životnim potrebama moje dece i mene. Tada mi je život izbio dah. Krajem 2011. podnela sam zahtev za ostvarivanje porodične penzije, na koju imaju pravo naša maloletna deca. Međutim, postojao je poreski dug na ime mog pokojnog supruga, zbog čega je počelo šetanje između PIO fonda i poreske uprave. Negde između, izgubila sam se i zaustavila proces nakon službene plave koverte u kojoj sam dobila odluku da ne postoje uslovi za penziju. Nešto kasnije ponovo sam počela da im postavljam pitanja zašto deca nasleđuju očev dug, a uz sva zalaganja i pokušaje da se na regularan način dođe do rešenja, ponovo dolazim do zaključka da je to nemoguća misija – započela je priču za Story tada Silvana između ostalog u svojoj emotivnoj ispovesti.




Dodaj komentar