Ovako je Sam Neill govorio o svom liku u Jurskom parku: ‘On je kao stari, udobni par čizama’

Sam Neill, glumac najpoznatiji po ulozi Alana Granta u legendarnom ‘Jurskom parku’, preminuo je u 79. godini, okružen svojom obitelji. 

– Gubitak je bio iznenadan i neočekivan, ali blagoslovljen činjenicom da je Sam prebolio rak – stoji u priopćenju objavljenom na društvenim mrežama. 

Sam Neill, najistaknutiji novozelandski glumac, rođen je 1947. godine u Sjevernoj Irskoj kao Nigel John Dermot Neill, u gradu Omagh, gdje je njegov otac služio kao časnik u irskoj gardi. 

– Moje omiljeno mjesto ovdje bila je plaža Tyrella. Na neki način mislim da sam upravo ondje odrastao – rekao je glumac za BBC. U Sjevernoj Irskoj živio je do sedme godine, kada se s obitelji preselio na Novi Zeland. U novoj domovini, na školskom igralištu, mladi Nigel dobio je nadimak ‘Sam’. Osjećao je, kako je kasnije priznao, da je ime Nigel ‘malo prefino za grubost novozelandskog igrališta’. U djetinjstvu se borio i s mucanjem, što je prevladao uz pomoć glume. 

Sam Neill pohađao je školu i studirao u Christchurchu, no za glumu se odlučio tek nakon što je doživio, kako je sam opisao, “katastrofalnu” godinu studija prava, koju nije uspio završiti. Počeo je glumiti u predstavama na Sveučilištu u Canterburyju, a potom se preselio u Wellington, gdje se pridružio kazalištu Downstage Theatre kao profesionalni glumac. Za svoj je rad primao 35 novozelandskih dolara tjedno, a uz plaću je dobivao i ostatke hrane iz kuhinje nakon obroka koji su se posluživali publici prije početka predstave, prenosi Telegraph.

Prijelomni trenutak dogodio se 1977. godine s filmom ‘Sleeping Dogs’, trilerom koji se smatra prvim novozelandskim filmom koji je postigao međunarodni uspjeh i koji je Neillu otvorio vrata australske, a potom i svjetske scene. 

Nakon uspjeha u Australiji s filmom “Moja sjajna karijera” (1979.), gdje je glumio uz Judy Davis, Neill je dobio poziv koji se ne odbija. Engleski glumac James Mason, impresioniran njegovom izvedbom, preporučio ga je za ulogu odraslog Damiena Thorna, Antikrista, u holivudskom hororu “Omen III: The Final Conflict” (1981.). Iste godine snimio je i kultni psihološki horor “Possession” Andrzeja Żuławskog.

Njegova karijera krenula je uzlaznom putanjom, a uloge su se nizale: od sovjetskog časnika u “Lovu na Crveni oktobar” do supruga iz noćne more u trileru “Dead Calm”. No, uloga koja ga je zauvijek upisala u panteon filmskih legendi stigla je 1993. godine. Steven Spielberg povjerio mu je lik dr. Alana Granta, paleontologa koji se na zabačenom otoku suočava s oživljenim dinosaurima u “Jurskom parku”. Neill je s nevjerojatnom lakoćom utjelovio mješavinu znanstvene znatiželje, očinskog instinkta i čistog straha.

Prizor u kojem prvi put ugleda brahiosaura, dok mu se na licu izmjenjuju čuđenje i nevjerica, postao je jedan od najiskonskijih trenutaka u povijesti kinematografije. Ulogu je s jednakim uspjehom reprizirao u “Jurskom parku III” 2001. te u “Svijetu iz doba jure: Carstvo” 2022. godine, gdje se ponovno okupio s originalnom postavom.

– Alan Grant je poput starog, udobnog para čizama. Vidjele su i bolje dane, ali i dalje su nevjerojatno udobne i nema šanse da ih se riješite – kazao je jednom o omiljenom liku.

U remek-djelu Jane Campion, “Piano” (1993.), pružio je slojevitu i mračnu izvedbu novozelandskog kolonista čija se prividna dobrota pretvara u nasilnu posesivnost. Na televiziji je briljirao kao proračunati i moćni kardinal Wolsey u “Tudorima”. Irskim korijenima se vratio 2013. godine, kada je u BBC-jevoj seriji “Peaky Blinders” utjelovio Chestera Campbella, šefa policije iz Belfasta. Tada je rekao da su mu školski kolege na Novom Zelandu ‘izbili’ sjevernoirski naglasak, pa ga je za ulogu morao ponovno učiti uz pomoć prijatelja i kolega glumaca Jamesa Nesbitta i Liama Neesona.

Njegova izvedba u toj seriji, puna prikrivene prijetnje i arogancije, smatra se jednom od najboljih u karijeri. Znanstvenike je glumio više puta, od dizajnera uklete svemirske letjelice u hororu “Event Horizon” do direktora opservatorija u toploj australskoj komediji “The Dish”. U novozelandskom hitu Taike Waititija “Hunt for the Wilderpeople” pokazao je i izniman komičarski talent kao mrzovoljni “ujak” Hector, osvojivši simpatije publike diljem svijeta. Njegov talent prepoznala je i struka, donijevši mu tri nominacije za Zlatni globus i dvije za nagradu Emmy.

Neill je bio  ponosni Novozelanđanin, iako je posjedovao i britansko te irsko državljanstvo. Godine 1989. oženio se vizažisticom Noriko Watanabe, s kojom je ostao do kraja života. Strastveno se bavio vinarstvom. Godine 1991. primio je Red Britanskog Carstva (OBE), a 2022. novozelandska kruna dodijelila mu je titulu viteza za zasluge u glumi. U svojim memoarima iz 2023., “Did I Ever Tell You This?“, koje je počeo pisati tijekom liječenja od raka, otvoreno je progovorio o životu, karijeri i suočavanju s bolešću. Bio je i strastveni aktivist, podržavajući Greenpeace i WWF.  Kada mu je 2022. dijagnosticiran rak, kazao je kako se ne boji smrti.

– Ne bojim se smrti, ali bi me poprilično naljutila. Volio bih poživjeti još deset ili dvadeset godina, znate? Izgradili smo ove prekrasne terase, posadili masline i čemprese i želio bih biti ovdje da vidim kako će sve to sazreti. A tu su i moji divni mali unuci. Želim gledati kako odrastaju. Što se same smrti tiče? Baš me briga.

Iza sebe je ostavio četvero djece i šestero unučadi. Sina Andrewa dao je na posvajanje dok je bio u ranim dvadesetima, a ponovno su se povezali 1994. godine. O tome je glumac rijetko govorio. Sina Tima dobio je s glumicom Lisom Harrow. Elenu ima iz braka s vizažisticom Noriko Watanabe; te je posvojio Maiko, Norikinu kćer iz prvog braka.