Patrick Stewart imao je teško djetinjstvo, a bijeg iz stvarnosti bila mu je pozornica i gluma

Njegovo odrastanje obilježilo je siromaštvo i obiteljsko nasilje, a najveću žalost osjećao je zbog razorenog odnosa s vlastitom djecom.

Patrick Stewart rođen je u srpnju 1940. godine u malom mjestu Mirfield u engleskoj grofoviji West Yorkshire. Njegova obitelj živjela je u iznimnom siromaštvu, bez tople vode i unutarnjeg toaleta, a on je dugo dijelio krevet sa starijim bratom Trevorom. Najveću traumu predstavljalo mu je ponašanje njegova oca Alfreda, vojnog veterana koji je redovito tukao njegovu majku Gladys. Vikendi su u njihovom domu uvijek bili opasni jer bi otac tada počeo piti.

U domu u kojem je odrastao nije bilo mnogo knjiga, pa je odlazak u lokalnu knjižnicu za njega postalo svojevrsno utočište. Upravo su mu knjige, a poslije i filmovi, pomogli da barem nakratko pobjegne od teške svakodnevice.

Traume iz djetinjstva

Dječaci bi se često bacali između roditelja kako bi spriječili daljnje udarce, ali nisu uvijek uspijevali na vrijeme zaustaviti oca. Glumac je tek desetljećima kasnije, tijekom snimanja jedne povijesne emisije, saznao da je njegov otac patio od teškog oblika PTSP-a nakon povratka iz rata. Iako mu je to saznanje pomoglo da donekle shvati očevo ponašanje, traume iz djetinjstva ostale su duboko ukorijenjene u njemu. Zbog toga je postao strastveni zagovornik borbe protiv nasilja nad ženama i počeo pomagati žrtvama.

Kao mladić s izraženim jorkširskim naglaskom, spas od teške svakodnevice pronašao je u knjigama i glumi. Njegov profesor engleskog jezika, Cecil Dormand, prvi mu je dao u ruke djela Williama Shakespearea i dodijelio mu ulogu Shylocka kada je imao samo 12 godina. Iako u početku nije razumio tekst, osjetio je da ulazi u jedan sasvim novi i bolji svijet u kojem je mogao pobjeći od svojih problema.

Gluma mu je pružala mogućnost da barem na pozornici nakratko bude netko drugi i živi u drukčijem svijetu. Stewart je poslije priznao da mu je pozornica postala sigurno mjesto na kojem je mogao pobjeći od stvarnosti koja ga je čekala kod kuće.

Prije nego što je postao svjetski poznat glumac, okušao se i u novinarstvu. Sa samo 15 godina počeo je raditi za lokalne novine, gdje je, među ostalim, pisao i osvrte na kazališne predstave. No, sve je više vremena provodio na amaterskim predstavama, zbog čega je na kraju morao birati između novinarskog posla i glume. Odabrao je pozornicu.

Nakon što je napustio dom sa 17 godina, dobio je stipendiju za prestižnu glumačku školu i polako počeo graditi karijeru. Svoj talent usavršio je u Kraljevskoj Shakespeareovoj kompaniji, gdje je proveo gotovo 20 godina igrajući poznate klasike. Svjetsku slavu ipak mu je donijela uloga kapetana Jean-Luca Picarda u kultnoj seriji ‘Zvjezdane staze: Nova generacija’, a kasnije je briljirao i kao profesor Charles Xavier u filmskom serijalu ‘X-Men’.

Bojao se da će biti poput oca

Unatoč nevjerojatnom profesionalnom uspjehu, glumac se godinama borio s posljedicama odrastanja u nasilnom okruženju. Njegov prvi brak s glumicom Sheilom Falconer raspao se 1990. godine zbog njegove nevjere, nakon čega se odao tabletama za spavanje i alkoholu. Kako bi se spasio od potpunog dna, okrenuo se psihoterapiji koja mu je pomogla da se suoči s vlastitim demonima i strahom da će postati poput oca.

​- Imam 80 godina i još uvijek idem na terapiju. Ovdje u Los Angelesu viđam nekoga svaki tjedan, s kim radim s prekidima već gotovo dvadeset godina – izjavio je tada Stewart.

Priznao je da je cijeli život potiskivao bijes jer se bojao vlastitih reakcija, osobito tijekom svađa. Čak i kada se svađao sa svojim sinom Danielom, morao je uložiti ogroman napor kako bi suzbio nakupljenu ljutnju koju je nesvjesno naslijedio od oca.

O posljedicama nasilja progovorio je i u autobiografiji ‘Making It So’, objavljenoj 2023. godine. U njoj se vratio bolnim uspomenama iz djetinjstva, ali i opisao koliko mu je vremena trebalo da se suoči sa sramom, strahom i osjećajem krivnje koje je nosio. O obiteljskoj prošlosti desetljećima je nerado govorio, a poslije je vlastito iskustvo iskoristio kako bi pomogao podići svijest o obiteljskom nasilju.

Narušeni odnosi s djecom

Najemotivniji i najtužniji dio njegova života bio je odnos s njegovom djecom, Danielom i Sophie. Priznao je da je uvijek stavljao glumački posao na prvo mjesto, zbog čega je obitelj patila. Iako je ostvario blizak odnos sa svojim unucima i pronašao mir u trećem braku sa Sunny Ozell, osjećao je veliku tugu zbog udaljenosti od vlastite djece.

​- S obzirom na to da sam sada razdvojen od svoje djece, nemamo odnose, oni su postali jako važni. Nikada nisam mislio da će se ovo dogoditi, ali oboje moje djece su u pedesetima, više nisu djeca – rekao je glumac.

Njegov životni put završio je u 87. godini u svom domu u Los Angelesu. Na kraju se borio s Alzheimerovom bolešću i demencijom, ostavivši iza sebe bogato filmsko nasljeđe, ali i dirljivu priču o čovjeku koji je cijeli život tražio unutarnji mir.

*uz korištenje AI-ja