Glumica Jadranka Matković danas dane provodi u domu za stare, daleko od reflektora i filmskih setova na kojima je nekada radila sa najvećim imenima jugoslovenske glumačke scene.
Iza nje su teški životni trenuci, borba sa bolešću i gubitak doma, ali i uspomene na velike uloge, legendarne kolege i snimanja koja, kako kaže, nikada neće zaboraviti.
U iskrenoj ispovesti govorila je o deložaciji, zdravstvenim problemima, životu u domu, ali i druženjima sa Milenom Dravić, Mirom Furlan, Batom Živojinovićem i drugim velikanima sa kojima je delila kadar.
Na samom početku Jadranka Matković je otkriila kako je završila u staračkom domu.
Foto:Telegraf
– Relativno mlada sam došla ovde, to je bilo pre četiri godine, jer sam ostala bez stana, otišla u podstanare, pa se razbolela i najpametnija opcija je bila da ja odem u dom. Ja da sam imala svoj stan, morala bih duže da čekam dom, čeka se i do 15 godina – rekla je ona, pa ispričala kako je ostala bez stana:
– Mnogo se pisalo o tome i bila bih najsrećnija da me o tome više ne pitate ništa. Taj stan sam dobila od bivše države. Pre rata je to bilo kada je opština davala, da bi se ispostavilo da je taj stan nacionalizovan i nisam se potrudila da ga otkupim, jer nisam ni imala u tom momentu. Vukla sam se po sudovima dugo, međutim, ispalo je da moram da izađem napolje. Kada sam izašla iz stana, ne volim da se sećam detalja, našla sam garsonjeru jednu od nekih poznatih dubrovčana, gde sam mogla spavati i obavljati ono što bi moglo da se obavlja. Čak mi je bivši gradonačelnik Bandić ponudio jedan prostor u novijem delu gradu, 18 kvadrata. Međutim, ja sam već tada zdavstveno otišla. Verujte, kada se dogodila deložacija, bila sam tako loše, da snage nisam imala uopšte. Tada sam odlučila da ću ostati u kvartu gde sam i da čekam dom, jer sam se prijavila tu. Tada sam se još više razbolela i završila u bolnici. U tom trenutku je doktorica odlučila da se smestim u dom, jer ću osnovnu sigurnost i negu imati.
Foto:Telegraf
Jadranka Matković je potom rekla da joj je bolest jako brzo napredovala.
– Vrhunac bolesti je bila gangrena na nozi i samo što mi nogu nije otkinula, a imam i KPP i organizam mi je kolabirao. Evo i sada sam mršava, iako imam i redovnu ishranu i redovno se pregledam, to je tako – rekla je ona za Telegraf.
Glumica se prisetila i vremena kada je radila sa najvećim glumcima jugoslovenske kinematografije.
– Snimala sam film “Skretničar” sa mojom prijateljicom, gde su glumili Bata Živojinović, Milan Srdoč, Mustafa Nadarević…. Tada sam upoznavala svoje velike kolege. U drami “Usrsnuće Gospe”, bila je Milena Dravić, Voja Brajović… i serija “Priče iz fabrike”, to je sve elita bila, na čelu sa Mirom Stupicom, pokojni Zoran Radmilović, Branislav Lečić, Irfan Mensur… Zadnji film koji sam igrala bio je “Gluvi barut”, on je dobio i “Zlatnu Arenu” 1989. godine. Mira Furlan je igrala glavnu žensku ulogu, ja sam imala malu ulogu tada, ali od muških glumaca su bili Naderević, cvetković, Lečić, Rajko Polič, Erak, Bora Stepanović, Zike Sokolović, stvarno sam vrh – rekla je ona, pa dodala:
– Lečić je mene oduševljavao, jer je imitirao jednog Šiptara, on je tada bio veliki glumac, a ja sam ga molila da ga imitira. Voja Brajović na Gospi, sećam se da sam otkidala na to. Nemam nikakvih loših iskustava.
Jadranka Matković je potom pomenula i legendarnu Miru Furlan, sa kojom je sarađivala na jednom filmu.
Printskrin: Youtube/ butaway
– Ja sam Miru Furlan znala iz Zagreba, to je jedno glumačko čudo bilo i mi smo bile na vrlo fer liniji. Ona je mene videla sa mojim i dobrim i lošim stranama, a divna je bila. Mira Furlan je bila hodajuća bura. Sećam se, dolazimo na Bjelašnicu i ona je odmah tražila da idemo da šetamo po šumi. To je bilo čudesno snimanje. Mi smo sa Igmana išli na vrh Bjelašnice, tamo je jedno selo, koje je sada EKO selo, koje je na vrhu sveta i tamo žive ljudi u niskim malim kućićama sa stotinama ovaca. Vožnja gore sa vojničkim Pinzgauerima, a krenula kiša da pljušti, a te ovce se posrale, kaže Voji: “Ovo je selo govana” – rekla je ona.
Pored Mire, Jadranka je upoznala i Milenu Dravić.
– Milena Dravić je bila divna. Sećam se mi smo svi, sem nje, spavali u hotelu jednom, a išlo se na snimanje negde prema Imotskom. Mileni nešto nije odgovarao hotel i ona je bila u stanu jednom. Sećam se kada je rekla da ide da se kupa ne dečijem delu, da je ne vide kako je dole debela. Jednom je ona odlučila i da nam kuva, što je za mene bilo sve. Ona je bila tako jedna blaga i divna žena – rekla je ona za Telegraf.
Na pitanje da li bi nešto promenila u životu, ona je rekla da postoje neke stvari za kojima žali.
– Žao mi je što nisam pisala dnevnik, jer sam srela neke vrlo značajne ljude. Moja karijera nije velika, nisam ja velika glumica, upoznaš i reditelje, snimatelje, glumce – kazala je Jadranka Matković, pa dodala:
– Puno toga bih promenila. Mlad čovek jeste lud, ali ja nisam racionalna, kod mene mora biti neko usmerenje, jer se ja izgubim. Dok postoji zadatak i okvir ja ću ga ispuniti, ali onda kada sloboda počne, čovek tada teško sebe vidi. Nekada je dobro neko sa strane da ti kaže. Nisam se udala, i da vratim vreme bih. Sada što nisam, to su opet neke moje odluke, ali…
– Penzija mi je mala, imam 580 evra, jer sam bila samostalna, ali to je jedna kazna svima koji smo bili u tome. Tada nisam razmišljala o budućnosti! Nama su peznije 2009. godine smanjene, mislim na pisce, glumce, slikare, muzičare… Kako su mi objasnili, bivša država je imala fabrike, fabrike su davale pare za kulturu, a sada je zajednica umetnika ostala bez osnovice. Što se tiče udaje, nije istina da se nisam udavala zbog karijere, već je bila potreba za vlastitom slobodom, a mogla sam i žao mi je – rekla je ona, pa otkrila da li joj je žao što nije decu rodila:
– Kako da nije, jeste i skoro da jesam.
(Telegraf.rs)




Dodaj komentar