- Edita Aradinović je na Instagramu podelila iskreno iskustvo o postporođajnom periodu, naglašavajući kompleksnost emocija koje majka doživljava.
- Istakla je da društvo često zanemaruje fizički i psihički oporavak žene nakon porođaja, očekujući brz povratak u rutinu.
Iskustvo dolaska novog života na svet sa sobom nosi buru pomešanih stanja i fizičkih izazova o kojima se u javnosti često govori u ulepšanom tonu. Pevačica Edita Aradinović odlučila je nedavno da razbije tu iluziju i sa svojim pratiocima na Instagramu podeli sirovu, neulepšanu istinu o postporođajnom periodu, ukazujući na sve kroz šta jedna majka prolazi kada se svetla ugase. Govoreći o tome koliko je ljudsko biće složeno i kako se unutar jedne žene u babinama prepliću oprečna stanja, pevačica je naglasila da se osećanja ne mogu svesti pod jednu etiketu niti se mogu svesti na jednostavan opis.
“Nesnađena, osetljiva, tužna, srećna, besna, zahvalna, preplašena i hrabra, sve u isto vreme. Čovek je mnogo više od jedne reči. Svi bismo da lepimo etikete jedni drugima, pa i sebi, i to vrlo često nesvesno, ali to je nemoguće. Ne budi svaka osoba i okolnost iste emocije u nama, zar ne?”
Realnost oporavka nakon porođaja
Pored psihološkog pritiska, proces telesnog i fizičkog oporavka zahteva vreme koje društvo neretko zanemaruje, namećući novopečenim majkama nerealne zahteve da odmah preuzmu svakodnevne obaveze kao da se ništa krupno nije dogodilo.
“Prošlo je nešto više od mesec dana od porođaja carskim rezom. Devet meseci trudnoće, operacija, rana, bolne grudi, dojenje, hormoni, strahovi i potpuno novi život. Ženi nekada treba i do godinu dana da se oporavi, a okruženje često očekuje da se sve odmah vrati u normalu.”
“Dok si nenaspavana, u bolovima i pokušavaš da shvatiš da li išta radiš kako treba, nekad ne stigneš ni da jedeš, istuširaš se ili odeš na miru u toalet. Sve se promeni, a od tebe se očekuje da se ponašaš kao da nije.”
Važnost podrške i zaštita ličnog mira
Kao ključni oslonac u momentima kada su snage na izmaku, istakla je pažljiv odabir ljudi kojima je dozvoljeno da budu u neposrednoj blizini majke i deteta. Razumevanje i tiho prisustvo postaju presudni faktori mira.
“Zato je važno koga puštamo blizu sebe dok smo najranjiviji. Okružite se ljudima pored kojih ne morate da budete na oprezu, onima koji vas neće dodatno povrediti kada ste slabi. To je lek za postpartum. Imam sreću da sam okružena divnim ženama koje su me pripremale i, iako nikad nisi potpuno spreman, dovoljno je da te neko ‘vidi’ i zagrli – rečima, toplinom, tišinom… Ja sam, doduše, kontrol frik i bebu ne dam nikome. To nemojte.”
Poruka ohrabrenja i pogled u budućnost
Iako su prvi dani i nedelje iscrpljujući, nova uloga donosi i mir koji nadilazi sav umor. Uteha i poruka solidarnosti upućena drugim ženama podseća na to da su krize prolazne, a smisao koji dolazi s detetom trajan.
“Danas sam bolje. Nenaspavana, ali ispunjena. Porodicu za kojom sam godinama tragala sada imam kod kuće. Kažu da je dom tamo gde si ti. I tačno je. Ženama koje tek prolaze kroz ovo: proći će!!! Znam da ponekad deluje kao da neće, ali faze prođu! A nagrada je bezvremenska. P.S. Kilaža se vratila, telo pamti i vrati.”
Brojni pratioci primetili su da, iako u samoj objavi nije bilo direktnih aluzija na ranije porodične nesuglasice i odnos sa sestrom, ton i refleksija o selekciji bliskih ljudi i emotivnim ranama govore i o dubljim ličnim preispitivanjima kroz koja je prošla u proteklom periodu.




Dodaj komentar