Glazbena ikona Phil Collins (75) nedavno je otkrio da jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, “In the Air Tonight”, nije nastala kao rezultat pomnog planiranja, već je velikim dijelom bila spontana improvizacija. U intervjuu za emisiju “Tracks of My Years” na BBC Radiju 2, legendarni glazbenik je podijelio kako je većina njegovih tekstova, uključujući i ovaj kultni hit, nastala u trenutku inspiracije, često bez unaprijed definirane teme.
Tijekom razgovora s voditeljem Vernonom Kayom, Collins je objasnio da se njegov pristup pisanju pjesama drastično razlikuje od strukturiranog rada. Umjesto da sjedi i smišlja o čemu će pjevati, pušta da ga glazba vodi.
​- Pretpostavljate da velik dio mojih tekstova dolazi odnekud. Vrlo rijetko sjednem, zaista vrlo rijetko, i razmišljam o čemu ću pisati. To nikad ne radim – rekao je Collins.
Njegov proces obično započinje za klavirom, gdje se melodija i osjećaj pjesme počinju oblikovati. Tekstovi zatim prirodno slijede, izranjajući iz glazbene podloge koju stvara.
​- Nešto se pojavi dok sviram klavir. Ako imam sreće, nešto će se iz toga razviti, a ono što ću pjevati nekako ide uz to ili dolazi vrlo brzo nakon toga – podijelio je pjevač.
Dodao je kako je za smjer pjesme dovoljno samo nekoliko početnih stihova.
​- Treba vam samo nekoliko stihova, dva ili tri, i nekako znate o čemu će se raditi ili kakav je osjećaj. Zato je velik dio tekstova zapravo improviziran.
Kao najupečatljiviji primjer takvog pristupa, Collins je naveo svoj debitantski solo singl iz 1981. godine, “In the Air Tonight”, za koji je otkrio da je bio “gotovo 80 posto improviziran”. Pjesma je nastala u njegovoj spavaćoj sobi dok je eksperimentirao sa zvukom na klavijaturi i ritam mašinom.
​- Imao sam taj zvuk akorda na klavijaturi… I imao sam taj divan zvuk, koji je zvuk koji čujete na ploči – objasnio je.
Nakon što je programirao zanimljiv ritam na ritam mašini, jednostavno je počeo pjevati uz glazbu koju je stvorio, a riječi za prvu strofu su same izašle.
​- Kad sam to napravio, pjevao sam uz ono što sam imao samo da bih dobio zvuk glasa. A riječi koje su izašle u toj prvoj strofi bile su improvizirane.
Voditelj Vernon Kay na to je primijetio: “I upravo tako, stvorili ste jednu od najprepoznatljivijih pjesama svih vremena.”
### Konačni udarac urbanoj legendi
Collinsovo priznanje o improvizaciji dodatno potkopava jednu od najdugovječnijih urbanih legendi u povijesti glazbe. Godinama je kružila priča da je pjesma inspirirana događajem u kojem je Collins navodno svjedočio utapanju osobe koju je netko drugi mogao spasiti, ali nije.
Collins je tu priču godinama odlučno negirao, objašnjavajući da je pjesma proizašla iz sirovih emocija, bijesa i frustracije koje je osjećao tijekom razvoda od prve supruge. Informacija da je tekst uglavnom spontan i improviziran potvrđuje da se radi o izljevu osjećaja u trenutku, a ne o prepričavanju specifičnog događaja.
Ipak, Collins je morao prilagoditi svoj uobičajeni, slobodni stil pisanja kada je radio na glazbi za Disneyjev animirani film “Tarzan” iz 1999. godine. Budući da su pjesme morale pratiti radnju i prenositi specifične poruke, zahtijevale su daleko strukturiraniji pristup.
​- Tada sam morao razmišljati, imam priču koju moram ispričati i ovo je ono što oni žele da kažem. Onda to postaje potpuno drugačija vrsta stvari – podijelio je Collins.
Unatoč tome, tvrdi da je i u tom procesu zadržao element spontanosti.
​- Ali čak i te pjesme nastale su iz nabacivanja fraza i stihova koji su imali smisla u tom formatu. To nije zanat. To je element sreće, znate, i dobre kobi koja dolazi sa svim tim.




Dodaj komentar