Pogledali smo brazilsku seriju ‘Radioaktivna opasnost’: Jako dobra, ali ne kao ‘Černobil’

Radioaktivna opasnost/NETFLIX

OCJENA: 8/10

Jako dobra brazilska serija koja je prije nekoliko mjeseci došla na Netflix nije izazvala pretjeranu pažnju (možda zbog pomalo bedastog naslova koji na portugalskom zvuči puno bolje – “Emergencia Radioativa”). Serija je snimljena prema istinitim događajima koji su se zbili godinu dana nakon katastrofe u Černobilu. Iako nije toliko dobra koliko je bila dobra sad već kultna serija “Černobil”, bolja je od većine stvari koje su posljednjih nekoliko mjeseci sletjele na streaming servise.

U napuštenoj bolnici u gradu Goianiji skupljači otpada pokupe metalni kontejner pun radioaktivnog cezija 137. Da nije istinito, zaplet bi zvučao nesuvislo. Ali ne nastaje li većina katastrofa iz nevjerojatnih, iracionalnih i neobjašnjivih razloga. Neobjašnjive nepažnje koju čovjek ne može ni vidjeti jer je smatra nemogućom.

Kako je moguće da u napuštenoj bolnici ostane kontejner pun radioaktivnog materijala? Kako je moguće da se forsira sigurnosno testiranje nuklearnog reaktora (zašto uopće radi ako nije prošao sve testove) da bi se ostvario plan? Jednostavno je moguće nešto što smatramo apsolutno nemogućim. Zato nastaju katastrofe.

Ono što je dodatni problem u ovoj istinitoj priči jest da se radioaktivni cezij 137 širio gradom kako su ga razni ljudi, ne znajući uopće s čime imaju posla, raznosili. A i samo otkriće da se dogodila katastrofa bilo je slučajno. A kako se dogodilo ono što su ljudi smatrali nemogućim – nije postojao nijedan protokol, nijedno pravilo kako postupati u takvim slučajevima, što učiniti i koja je procedura.

I to je ono što u seriji, ustvari, nosi dramsku napetost, a što su scenaristi više-manje odlično opisali. Na trenutke se to čini pomalo sporo, ali upravo u toj sporosti (a i zbog toga što, za razliku od Černobila, o ovoj katastrofi većina ljudi na ovim prostorima pojma nema) gradi se napetost. A svako potencijalno rješenje uzrokuje nevjerojatno mnogo novih prepreka.

Nažalost, danas se čini da je upravo ono što je spasilo građane Goianija nešto što je najmanje realno. Racionalnost, požrtvovnost i upornost kojim su razni službenici, od kojih su neki bili gotovo pa studenti, nalazili najbolja, ili najmanje loša, rješenja za probleme. U današnjem svijetu iracionalnosti i postistinitosti takvo što čini se gotovo pa nemogućim. Ili barem nevjerodostojnim. A to je možda i najgora stvar koju nam ova serija otkriva – ako se takvo što ponovno negdje dogodi, pitanje je hoće li biti dovoljno onih koji će požrtvovno i hrabro nalaziti najracionalnija rješenja. Bojim se odgovora na to pitanje.