Pogledali smo korejsku seriju ‘Dječak u zadnjem redu’: Triler s dozom trasha za najširu publiku

Dječak u zadnjem redu/ NETFLIX

OCJENA: 7/10

Korejska serija “Dječak u zadnjem redu” snimljena je prema svjetski poznatoj drami “El chico de la última fila” koju je španjolski dramatičar, filozof i matematičar Juan Mayorga napisao 2006. Dramu je 2012. ekranizirao francuski redatelj François Ozon i dao joj naslov “U kući” (“Dans la maison”). I film i korejska serija bave se izazovnim motivima Mayorgine drame – granicom između stvarnosti i fikcije, opsesijom umjetnošću, obmanjujućom moći pripovijedanja, voajerizmom i moralnom granicom znatiželje.

Junaci Mayorgine priče promatraju tuđe živote. Svi to rade, netko kroz prozore ili skriven iza zastora, netko kroz priče i tračeve susjeda i znanaca, danas mnogi iz društvenih mreža. Već u prvoj sceni serije pojavljuje se netko kome su društvene mreže smisao života. To je ogorčena studentica koja nakon predavanja zaustavlja junaka serije, starijeg profesora i pisca Hua Mun-oha (Choi Min-sik) i pita ga kako se usudio napisati da je njezin rad smeće kad je ona slavna influencerica koju na njezinu blogu prati 30 tisuća obožavatelja i svakoga je dana zasipaju lajkovima. Profesor Mun-oh joj s gađenjem i prezirom odgovara da su svi koji čitaju i hvale što ona piše također smeće.

Mun-oh ne prezire samo uvrijeđenu influencericu nego i gotovo sve svoje studente jer po njegovu sudu nemaju dara za pisanje. A onda zapazi rad učenika iz zadnjeg reda, Leeja Kanga (Choi Hyun-wook), mladića koji ga je ispravio kad je pogrešno naveo lice iz Goetheovih “Patnji mladoga Werthera”. Mun-oh predloži Leeju Kangu da mu daje poduke iz pisanja te mu tako pomogne postati pravi pisac. Lee Kang će pisati tekstove o onome što doživljava i vidi oko sebe, a onda će Muh-oh na satovima poduke analizirati što je napisao i davati mu savjete. Mun-oh nije simpatičan čovjek, djeluje odbojno, frustriran je i često patetičan. Zašto?

Otkrivamo da je nakon prve knjige koju je napisao davno, kad je bio mlad, izgubio samopouzdanje i više nije napisao ništa. Njegov kolega sa studija, Kim Su-hun (Huh Joon-ho), napisao je mnogo knjiga i postao slavan. Mun-oh zavidi njegovu uspjehu. Opsjednut je Su-hunom zbog još jednog razloga. Preoteo mu je djevojku koju je volio i njome se oženio. Neuspješan u pisanju i ljubavi, u braku sa ženom koju ne voli i koja zbog toga pati, Muh-oh ne podnosi ni sebe ni druge. I sada mu se pojavljuje darovit, siromašan, usamljen i zagonetan student čije se pisanje zadataka u nastavcima Muh-ohu doima poput potvrde da postoji krivac za sve njegove životne promašaje. Serija je puna iznenađenja i nije lako pisati o njoj a da se ne otkriju preokreti koji drže gledateljevu pažnju i polako nam otkrivaju kakvi su u stvari junaci priče, zašto nas iznenađuju svojim ponašanjem i rade stvari koje im nanose štetu i bol.

Najzanimljivija stvar u seriji je odnos stvarnosti i fikcije koji je u osnovi stvaralaštva, umjetnosti i osobnog doživljaja djela. Dok gledamo što se u pojedinim epizodama zbiva i kako to glavni junak, neuspješni, frustrirani i patetični Muh-oh doživljava, s njim prihvaćamo fikciju kao stvarnost i s njim suosjećamo. Ne vidimo na vrijeme što radi krivo, a njegova učenika i pisca zadataka u nastavcima, Leeja Kanga, ne razumijemo jer je namjerno povučen i šutljiv, zagonetni promatrač, voajer i pisac početnik koji, da bi uopće mogao pisati, mora nešto doživjeti i poznavati stvarne ljude o kojima piše svoju fikciju. A priča je nalik na triler sa svim privlačnim sastojcima pravog trasha za najširu publiku. Nižu se mržnje, zavisti, preziri, boli, ubojstva, izdaje, porazi, nema čega nema, a mi sve gledamo i prihvaćamo ne znajući što se doista zbiva i što je stvarnost, a što fikcija, a sve nam je zanimljivo i želimo vidjeti što će od svega na kraju biti.

Takva izazovna narativna strategija ima urođene i teško savladive nedostatke, a to su ponavljanja, odugovlačenja i nejasnoće koje gledatelja mogu povremeno nervirati. No, unatoč manama, pažnja nam ne popušta i, dok gledamo seriju, postajemo ovisni o dvojici junaka, neuspjelom piscu i njegovu mladom učeniku, i to na isti način kako obojica postaju ovisni jedan o drugome. Iako snimljena prema španjolskoj drami, serija “Dječak u zadnjem redu” po svemu je korejska, sve do posljednjega zagonetnog prizora završne šeste epizode.