Pogledali smo ‘Legende’: Nije uopće spora i staromodna, već je vrhunsko britansko djelo…

OCJENA: 8,5/10

(Netflix) 

Staromodna, na trenutke “spora” i nimalo glamurozna britanska serija “Legende” nešto je najbolje što je sletjelo na streaming servise u posljednjih ne znam ni sam koliko vremena. Svi ovi “negativni” epiteti – “staromodna, spora i neglamurozna” ustvari su oznaka njezine kvalitete. Serija je staromodna jer pazi na to da priča ima glavu i rep te da ne iskače glupim rješenjima koja vrijeđaju mozak, spora jer pažljivo gradi i karakterizira likove, a za to treba vremena i scenarističke pameti, te neglamurozna jer je nastala prema istinitim događajima, koje ne uljepšava niti ih nepotrebno nagrđuje nego ih opisuje onakvima kakvi su bili (ili onakvima kakvi su otprilike bili da stanu u tih nekoliko epizoda).

Serija je pravi užitak za gledanje i pokupila je sve ono najbolje od britanske produkcije, koja je, iako se dugo, dugo, držala svojih osnovnih postavki jake priče, dobro izgrađenih likova te suzdržavanja od jeftinih i brzih rješenja, u posljednjih nekoliko godina počela popuštati pred atraktivnošću brzih i ne baš najpametnijih serija. Ova serija drži se svih tih dobrih i prokušanih recepata britanske produkcije, a dodatno je krasi to što ne teži izvući iz gledatelja zadnji novčić kao Kraljević Marko što dvije kapi vode iscijedi iz suhe drenovine, ili kako već ide ta gluparija, nego serija ima svoj logičan početak i kraj bez neraspletenih konaca koji ostavljaju mogućnost producentskoj, da ne kažem holivudskoj, grabežljivosti za još pokojom sezonom ma kako stupidna bila i ma kako razrušila dobre temelje na kojima je originalni uradak nastao.

Tamo negdje početkom devedesetih Veliku Britaniju zahvatila je epidemija smrti od predoziranja. Ustvari, nije to bila neka epidemija, ali umrli su “krivi” (uvijek umiru pogrešni) mladići i djevojke – oni iz dobrih obitelji, bogatijih, konzervativnijih, iz boljih kvartova, pa je Margaret Thatcher, čija je politička karijera već bila krenula tonuti, naredila rat protiv droge. E sad, kako se taj rat protiv droge odvijao, ne znamo točno, ali britanska carinska služba odlučila je pokušati nešto drugo od klasičnih policijskih metoda i prekinuti lanac opskrbe, prekinuti dotok droge u zemlju, i to tako što je svoje carinike pretvorila u undercover agente. Da priča nije istinita, čovjek u nju ne bi povjerovao.

Odnosno da je seriju radio netko manje zanatski spreman i netko manje talentiran, ne bismo povjerovali u nju ma koliko bila utemeljena na istinitim događajima. I to je najveća vrlina ove serije – ona prikazuje kako je zaista bilo (ili kako je moglo biti u dramaturški zgusnutom vremenu) ne uljepšavajući događaje, ali ni ne nagrđujući ih nepotrebnom patetikom i užasom. Dojučerašnji carinici, od kojih samo jedan ima neko iskustvo s undercover poslovima, stvarno su prekinuli, barem privremeno, dotok droge, iako je Margaret već pala i njen rat protiv droge nije joj uspio sačuvati boravak u Downing Streetu 10.

Gorko-slatka serija o običnim ljudima koji u neobičnim situacijama postaju heroji napravljena je gotovo bez greške i pravi je užitak gledati ju. Iako znamo ili lako možemo pretpostaviti što je bilo i kako će se sve to završiti, to ni u jednom trenutku ne umanjuje napetost serije, a to je već zanatska vrlina koja izvire iz dobro napisanih i odglumljenih likova i realnih zapleta, a ne na 150.000 glupavih preokreta koji sa stvarnim životom nemaju veze. Odlična serija kao stvorena za lagano vikend gledanje.