radiobalkanfox
Furious/DISNEY+
OCJENA: 8/10
Oni koji postavljaju pravila, oni koji paze da se ona poštuju, najčešće ih nekažnjeno krše. Osveta se tada čini jedinim putem kojim se može naći pravda. Žrtva traffickinga, bolje bi bilo reći žrtva pedofilskog lanca, Catherine traži pravdu ubijajući one koji su mislili da su nedodirljivi. Policajka, ustvari agentica FBI-ja, koja je lovi možda je i ponajbolje razumije, i ona je žrtva nekažnjenog nasilja koji je sustav zaštitio.
Jako dobra i na trenutke mučna serija koja se pomalo dotiče slučaja Epstein, pomalo crpi inspiraciju iz filma “Monster”, za koji je Charlize Theron dobila Oscar, ali ponajviše, nažalost, crpi inspiraciju iz “crnih kronika”, iz svijeta oko nas u kojem oni koji postavljaju pravila ili ih štite, prolaze nekažnjeno kada ih sami krše. Nije riječ o seriji koja govori o lovu na ženu serijsku ubojicu, naime, žene su rijetko kada serijske ubojice (hm, recite to Lucreziji Borgiji ili babi Anujki, pravim imenom Ani Drakšin iz Srbije koja je pokokala, ni istraga nije točno ustanovila, između 50 i 150 ljudi), barem ne u onom smislu u kojem su to bili Ted Bundy, Zodiac Killer, vampir iz Dresdena ili, otac svih njih, Jack Trbosjek.
Catherine, doduše, ubija niz muškaraca, ali motiv je sasvim drugi – osveta, i još jedan koji neću otkriti da ne bih pokvario užitak gledanja. Njezine žrtve su, uz poneku iznimku, uglavnom bijeli muškarci, srednjih godina, bogati ili iz više srednje klase na nekoj relativnoj poziciji moći. Ustvari, njezina ubojstva relativno su slabo zamaskirana kao samoubojstva. Bivša policajka, sad agentica početnica u FBI-ju Alice Black prepoznaje da je riječ o uzorku, o matrici, te da je motiv vezan uz lanac prostitucije i traffickinga. Ali i to što je sustav potpuno zakazao, nije zaštitio žrtve – uglavnom maloljetne prostitutke (ili prisilno prostitutke) – ali je zaštitio počinitelje i klijente. Stvar jako podsjeća na slučaj Epsteina čiji su konci daleko od razmršenih, a vjerojatno nikad i neće biti raspetljani.
Ono što su autori serije dobro napisali i relativno dobro razigrali jest poveznica između dviju žena – policajke i ubojice – obje su žrtve muškog nasilja koje prolazi nekažnjeno, koje sustav u najmanju ruku tolerira, a u najgoru ruku pokroviteljski štiti. Sve te ozbiljne teme huče u pozadini serije koja se ipak zasniva na jako dobro razrađenim likovima (obje junakinje nisu crno-bijele) i lovu na ubojicu, bez pretjeranih dramatskih pogrešaka i jeftinih rješenja. Ali ono što pokazuje da je serija prilično dobro napisana, režirana i odglumljena jest to da na trenutke navijamo za ubojicu, a na trenutke za policajku.U svakom trenutku možemo, barem donekle, razumjeti obje.
Kreatorica serije Elizabeth Meriwether prije nekoliko godina napravila je odličnu seriju “The Dropout” (napravila je puno toga, većinom dobrog ili solidnog, ali ovu ističem jer smatram da će vam je biti užitak pogledati ako već niste) prema istinitom slučaju Elizabeth Holmes čija je kompanija “osmislila proizvod” koji dijagnosticira razne bolesti iz kapljice krvi, napravivši milijunski, milijarderski startup, na prevari. Kao i ova serija, i ta se bavi mnogim pitanjima koja razdiru današnji svijet, ali bez nepotrebnog propovijedanja i moraliziranja, nego priča sama govori o svim tim velikim pitanjima u pozadini koje možemo, ali i ne moramo prepoznati da bismo uživali u seriji.
Catherinina potraga za pravdom kroz osvetu, kao i sve takve pravde, koliko god je mogli razumjeti, počinit će mnogo zla. Osveta nije pravda, kao što ni zakašnjela pravda nije pravda, odnosno kako bi Petar Lašvanin rekao u romanu “Tragom zmijske košuljice” Josipa Mlakića: “Zakasnjela pravda i nije pravda. Pravda bi trebala ispuniti i oplemeniti čovjeka, a sa zakasnjelom to nije slučaj. Ona ostavlja čovjeka praznim i ravnodušnim. Vrijeme učini svoje i otupi oštricu osvete jer je pravda u vremenima smutnje često samo jedan njezin oblik”. Serija koju vrijedi pogledati, vremenima smutnje unatoč, ili baš zbog njih.
Dodaj komentar