Pogledali smo seriju ‘Naučit ću te pameti’: Iza akcijske školske drame krije se kritika institucija

Naučit ću te pameti/NETFLIX

OCJENA: 8/10

Vjerojatno nema zemlje u kojoj školski sustav nije u krizi. U Južnoj Koreji, kao i u Hrvatskoj, ravnatelji i nastavnici imaju sve manje autoriteta, nasilje među učenicima je svakodnevno, ima i ubojstava, droga je normalna pojava, podmićivanje također, moćnici poput političara i bogataša rijetko imaju dijete koje nema najbolje ocjene, čak i ako je mentalno zaostalo i, da ne nabrajam, nema zla i opačine koja nije osvojila škole.

Korejska serija “Naučit ću te pameti” (“Teach You a Lesson”) nudi zdravo i nadasve zabavno rješenje. Puštena početkom lipnja kao “akcijska školska drama”, to je niz priča u deset epizoda o raznim kriznim pojavama u korejskim školama koje rješava posebno osnovan državni Ured za zaštitu prava na obrazovanje, skraćeno UZPO. Njegovi inspektori, kako kaže junak serije, Na Hwa-jin (Kim Mu-yeol), “pružaju specijaliziranu obuku lošim školama” i imaju jednu posebnu ovlast – “nema nikakvih ograničenja u odgojnim metodama”. Drugim riječima, ako učenici slušaju riječ, odgajaju ih riječima. Ako slušaju batine, odgajaju ih batinama.

A Hwa-jin se jako dobro razumije u batine. On je bivši specijalac i časnik korejske vojske koji u svakoj epizodi pokazuje svoje odgojne vještine. Mlati pokvarene učenike i učenice bez milosti i uspijeva s dvoje partnera riješiti svako zlo. Njegov akcijski partner je bivša narednica specijalnih snaga Im Han-rim (Jin Ki-joo) koja uživa u tučnjavama i sklona je napadima vrištanja, a informatički suborac i mozak svih operacija, Bong Geun-dae (Pyo Ji-hoon), diplomant je Korejskoga naprednog instituta za znanost i tehnologiju koji nema pojma o batinama, ali je zato majstor informatičkih vještina. Tu elitnu odgojnu trojku vodi pošten, nepotkupljiv i savjestan južnokorejski ministar obrazovanja Choi Gang-seok (Lee Sung-min), koji je i osnovao Ured za zaštitu prava na obrazovanje.

Sve ovo, naravno, zvuči kao bajka jer ni u Južnoj Koreji, kao ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu, ne postoji takav ured, a ministar koji je pošten, nepotkupljiv i savjestan u stvarnosti je politička anomalija. No, kao i sve dobre bajke, serija “Naučit ću te pameti” daje pravu sliku svega i svakog u priči, a to znači da ne pruža samo zabavnu fikciju nego daje nemilosrdnu sliku ne samo zla i opačina u školama nego i bolesti cijelog društva. U ruhu “akcijske školske drame” krije se kritika državnih institucija koje dopuštaju zloporabu moći na svim razinama. Slika školske zloporabe moći, sa svim nasilnicima, bahatom bogataškom djecom, podlim influencericama, maloljetnim prodavačima droge, samo je preslika načina kako to rade odrasli vladari društva.

Jedna od najlicemjernijih izmišljotina “boraca za ljudska prava” je status maloljetnika koji može ubiti nastavnika i sa smiješkom samo reći da je to dio njegova odrastanja i sazrijevanja. On nije svjestan što radi jer je maloljetnik, a maloljetnik, kaže zakon, nikad nije kriv. Taj odgojni idiotizam provlači se kao motiv kroz sve epizode serije i doslovno u gledatelju izaziva bijes. Prava tema ove izvrsne serije nije kritika školskog sustava nego cijelog društva koje počiva na moći i nemoći pojedinaca. Moć je strašan eliksir dobra i zla i sva tri junaka serije to jako dobro znaju. Nisu samo akcijski i informatički junaci nego i žrtve i suosjećajne osobe sa svojim traumama.

Prvih pet epizoda bavi se bolestima školskog sustava i mi gledamo junake kako to rješavaju i pritom ih upoznajemo. Od šeste do desete epizode serija se, usporedno sa školskim pričama, bavi i njihovim osobnim dramama. Za takav uspjeli spoj javnog i privatnog nisu zaslužni samo scenaristi nego i redatelj serije Hong Jong-chan, koji u svemu ima mjeru i ni u čemu ne pretjeruje. Akcijske scene su savršene, nimalo holivudski razmetljive, emotivni dramski prizori gotovo klasicistički lišeni patetike, a sve je prožeto inteligentnim humorom koji umiruje bijes gledatelja dok čeka da oni koji zaslužuju batine napokon dobiju batine. Serija nije savršena, ali to nikome tko je bude gledao, neće biti važno jer ono što je dobro, pametno i zabavno, doista je dobro, pametno i zabavno. Neke stvari su predvidljive, neke neuvjerljive, neke pretjerane, neke čak etički upitne, no tko mari za mane kad su čak i one zanimljive i zabavne i kad, možda, bez tih mana serija ne bi bila tako dobra.